Hoćemo li nastaviti ono što su nam preci radili???

 

 

Piše: Ivan Filipović

 

Od kada postoje ljudi postoje i migracije.

Prve migracije su počele s prvim čovjekom, onog trenutka kad je htio, po nagovoru zmije, postati Bog jedući s zabranjenog stabla, tada je Bog protjerao čovjeka iz tog zemaljskog Raja i rekao mu, eto ti zemlja i pati se na njoj, u znoju lica svoga kruh ćeš stvarati, kad nisi znao uživati!!!

To su, dakle, počeci čovječanstva ali i počeci ljudskih migracija.

Tako se nastavilo kroz povijest.

Bazirat ćemo se na naš mikro lokalitet, Ramu.

Rama je oduvijek bila zemlja i useljenja i iseljenja, ovisno o puno čimbenika, uglavnom su najčešće političke prilike to određivale.

U zadnjih nekoliko stotina godina više je bilo iseljavanja nego useljavanja.

Dolaskom Turaka su postali posebni uvjeti življenja, ispod svake civilizacijske i moralne razine, i ispod svakog dostojanstva.

U takvim uvjetima su opstajali samo najhrabriji, oni drugi su prihvaćali novo, podčinjavali mu se i postajali njihovi robovi i sluge mijenjajući sve, odričući se svega, sebe, vjere, nacije i svega što čovjeka čini dostojanstvenim čovjekom!

Oni koji nisu bili dovoljno hrabri ostati i boriti se ali ni dovoljno slabi predati se, mijenjali su adrese i odlazili!!!

Te nove adrese su često bile i kobne za one koji su odlazili, ali su bile jedina alternativa odricanju sebe, gaženja po svome i postajanje nečega što nisi!!!

Meni su najdraži oni koji su usprkos svemu opstali u svome, ne odričući se ni sebe ni svoga ognjišta!!!

Nije bilo lako, bilo je mukotrpno, bilo je jadno, bilo je grozno, ali su sve izdržali, sve su preživjeli, sve su nadživjeli, ostali su svoji na svome, vjerni vjeri i naciji!!!

Tako ćeš danas diljem svijeta, na svim kontinentima i u skoro svim državama naći po nekog Ramljaka iz prve, druge, treće, pete ili desete generacije, nekoga čiji je predak nekad davno napustio ovo tlo, iz bilo kojih razloga, sasvim je svejedno i u ovoj priči je nevažno, ili nekoga tko je u ovo vrijeme tamo stigao!!!

Dakle, nema kutka na zemaljskoj kugli gdje nećeš naći barem po nekog Ramljaka.

Dakle, odlazilo se, uvijek se odlazilo, i danas se odlazi, i danas Ramljaci odlaze, iz raznih razloga.

Nije mi namjera ovom pričom  ni tražiti ni obrazlagati razloge odlazaka, manje više se oni znaju, uostalom poznato je da su odlasci bili poticani političkim i gospodarskim prilikama.

Oni nepodobni vlastima su morali ići, ali i oni koji iz bilo kojeg razloga nisu mogli doći do posla se morali ići u potragu za kruhom!

Takvi su odlazili, na žalost takvi odlaze i danas, iz oba razloga.

Međutim, poenta ove priče su ostanci!

Dakle, sama činjenica da smo mi danas u Rami, u ovom broju u kojem jesmo, pokazuje da su naši preci dobrim dijelom bili hrabri ljudi, imali su i hrabrosti i mudrosti ostati i opstati, ali opstati kao svoji bez ikakvih promjena i odricanja ičega svoga, bez promjena identiteta, bez promjena vjere, nacije, ostati svoj na svome!!!

Preživjeli su sve te režime i njihove torture, sve okupatorske vlastodršce, od turskih, austro-ugarskih, četničkih, komunističkih,…, sve su to preživjeli i opstali su!!!

Pa evo i mi, naše generacije preživljavaju i čudna i opasna vremena, ratno i poratno, i ovu nepravdu općeg društveno političkog stanja, i danas je na snazi ta politička podobnost, pa i nacionalna skoro kao u tursko vrijeme, čak nam se sugerira odricanje od nacije pa i vjere i prihvaćanju neke nacije iz srednjovjekovne Bosne!!!

Neće to ići, jer sama činjenica da smo mi tu potvrđuje jednu veliku vrijednost koju su Ramljaci kroz povijest imali, a to je da su znali ostati, da su znali opstati. da su znali sačuvati sebe, svoj identitet i sve svoje vrijednosti!!!

Dakle, preživljavali su teška vremena, teške diktature, teške torture, teške okupatore, ali su opstajali!!!

Ostali su vjerni sebi, Bogu, naciji, jer da nisu mi danas ne bi bili tu, ili nas ne bi bilo u ovom obliku, ne bi bilo Hrvata, Katolika!!!

Činjenica da smo mi tu potvrđuje njihovu odlučnost u najsurovijim i najtežim vremenima!!!

Jer, nije bilo lako sve ono izdržati!

Stoga, hvala im do neba, hvala im što su nam sačuvali sve, Ime, Vjeru, Naciju, Ognjište, Postojbinu!!!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)