Pucanje u nedužne žrtve iz 8. listopada 1942. godine!!!
Piše: Ivan Filipović
Kako drugačije nazvati ovaj sramni čin koji se dogodio baš na ovaj dan, 8. listopada, i baš na našem groblju?
Desetljećima se nije smjelo ni spomenuti ta događanja i te žrtve!
Pa je onda prošlo i to olovno vrijeme, pa je došlo neko novo kad se smjelo spominjati i žrtve i događaj, i pričati o tome!
Pa su se onda počeli dizati spomenici tim žrtvama diljem Rame.
I mi smo među zadnjima uključili u obilježavanje i otimanje od zaborava tih naših iz Proslapa.
Među njima su mnogi, zapravo svi, ubijeni ni krivi ni dužni!!!
Na pravdi Boga!
Na svome ognjištu!
Bez oružja!
Bez odore!
Dakle, klasični civili, ali su ubijeni samo za to što su Hrvati!!!
Mnogima među njima se ni danas ne zna ni grob ni sudbina!!!
Jedan od tih ubijenih od partizana je pronađen negdje kod Varaždina, i identificiran je po DNK brata, te pokopan u zajedničku grobnicu njemačkih vojnika.
I dođe taj 8. listopad, organiziramo sve, prvu komemoraciju u našem groblju pored Spomen ploča s njihovim imenima.
Predviđena je komemoracija uz Opijelo i Svetu Misu.
I onda dođeš, sav sretan što se napokon i to događa, i na pročelju ograde groblja nađeš natpis koji ne priliči ni mjestu ni događaju koji se obilježava na tom mjestu!!!
Pitanje koje se nameće je, je li ovaj natpis poruka za ovaj dan, za ovu obljetnicu, za ovu komemoraciju?
Je li ovo poruka kako još uvijek su žive te crne sile mraka pod kojima su i ubijene ove žrtve, prvo pod četničkom kokardom 8. listopada 1942. godine, a kasnije kad su se ti četnici prebacili pod Titovu petokraku nastavili su od Bleiburga do Đevđelije???
Ovo je dno dna!!!
Tužnije od same činjenice da se ovo dogodilo i od ove poruke je činjenica da so ovo dogodilo baš kod nas, baš na Proslapu, baš na ovaj dan, i da je ovo, odgovorno tvrdim, djelo “naših domaćih i uma i ruku”!!!
A koliko poznajem Proslap i Proslapljane, a poznajem ih dobro, nema ih puno tako bolesnih za ovako nešto!!!
Možda tek nekoliko!
Dakle, trebaš biti posebna budala pa na dan komemoracije žrtava četničkog pokolja ostaviti ovakve poruke na pročelju ograde groblja!!!
Taj um je pomračen u svakom pogledu!
Taj um je vođen mržnjom, osvetom i teškim bolestima!!!
Pitanja se nameću samo.
Tko je to učinio?
Što je to učinio?
Tko je naručitelj?
Tko je izvršitelj?
Je li ista osoba ili osobe?
Što je cilj?
Zašto baš na ovaj dan?
Moglo bi se tako u nedogled nizati pitanja, međutim, jedno je sasvim sigurno, nisu nam to učinili drugi, to je učinio netko između nas, naš bolesnik!!!
Tko i zašto, saznat će se, sigurni budite, jer zemlja je se zaklela raju da se na njoj sve tajne saznaju!!!
Siguran sam u jedno, a to je, počinitelja muče dva pitanja, zapravo jedno pitanje i jedna činjenica.
Pitanje je što ako me uhvate?
Činjenica je da je oskrnavio svoje groblje, groblje svojih predaka!!!
Savjest će učiniti svoje!!!
Izgleda da su se neki udomaćili u devetom krugu pakla, pronašli svoj “vječni smiraj”!!!
