Dostojanstvo nema cijenu!!!

 

Piše: Ivan Filipović

Svaka obljetnica stradanja, uz to što se obilježava i odaje počast poginulima i sjeća se na njihovu žrtvu, ima i drugu stranu medalje, a ta druga strana se zove LICEMJERJE!!!

Dakle, lijepo je vidjeti dostojanstven broj onih koji dođu odati počast poginulima u čije se ime okuplja, jer, to je još jedino što možemo učiniti za njih, doći, pomoliti se, upaliti im svijeću i dati im do znanja da ih nismo zaboravili.

Međutim, ta mjesta i ti događaji sve manje imaju to iskonsko značenje, a sve više postaje mjesto okupljanja licemjera, mjesta gdje dolaze mnogi čimbenici po službenoj dužnosti, tek da ih se vidi, tek da su tu, tek da ih slikaju!!!

I onda im je čudno  ili nejasno da postoje ljudi koji se ne žele s njima slikati!!!

Ljudi koji su došli dati počast onima zbog kojih su tu, zbog kojih se taj dan okuplja, kojih se taj dan sjeća, a nikako doći i biti viđen i slikan!!!

Malo je čudno da dužnosnici iz raznih Udruga čija je zadaća, između ostalog, i obilazak svih poginulih pripadnika Brigade Rama na obljetnice njihove pogibije, doći na mjesto ukopa, upaliti svijeću, to ne čine!!??

Uostalom, smisao postojanja Udruga je, između ostalog, i čuvanje od zaborava poginulih za Dom i Slobodu!!!

Činjenica je, tužna činjenica, da su Udruge poklopile politike, od najviših do najnižih razina!

Politike koje su aktualne u tom podneblju su, uglavnom, poklopile Udruge, čast iznimkama!

Poklopili su ih raznim pogodnostima, od osobnih sitnih ili većih interesa do direktnih novčanih sredstava.

Danas te mnoge Udruge prodaju svoje izvorno značenje za “guzicu graha”, ili za nekoliko tisuća maraka za “obilježavanje” nekakvih prigoda gdje se taj grah potroši, pokusa!!!

Dakle, gospodo draga, ljudi koji drže do svog obraza, do svog digniteta, do svog imena, i oni koji drže do poginulih prijatelja i braće po oružju, to sebi ne bi dozvolili!!!

Nema te cijene koju bi bili spremni prihvatiti na štetu poginulih!!!

Ako je to nemoguća misija s bilo kojom razinom vlasti, ili bilo kojim vlastodršcima, onda obraz kaže svoje, ja ovo ne mogu, ne želim i neću, ja odstupam s ovog mjesta i to je to!!!

Međutim, još nisam čuo da je igdje itko tako istupio, rekao da ne može, da nema sluganstva politikama i da u ime dostojanstva odstupa s te pozicije, nisam čuo da se takvo što dogodilo!!??

Ovdje se radi čisto o obrazu!

Ljudi koji imaju obraza, koji drže do sebe, do poginulih suboraca i prijatelje, ako ne mogu ništa napraviti, s politikama, na poboljšanju odnosa prema poginulima, redoviti obilazak poginulih na obljetnice njihove pogibije, paljenje svijeća, da se svim umrlim braniteljima sanduk pokrije zastavom, ako barem taj minimum ne mogu dogovoriti s politikama, onda je besmisleno tamo biti!!!

Kažete, gospodo, ja to ne mogu, to je ispod razine dostojanstva poginulih suboraca, prepuštam mjesto onome tko misli da može ili tko će barem pokušati!!!

Gospodo draga, naša braća, prijatelji i suborci, muževi i rodbina, nisu ginuli za srednjovjekovnu Bosnu, nisu ginuli za dominaciju nekih prošlih vremena, likova i znamenja, ginuli su za Dom i za Slobodu!!!

prođite malo ovom čaršijom i vidjet ćete da dominira upravo ono za što oni nisu ginuli!

A vaš bi zadak, prije svega, trebao i morao biti borba da njihova smrt ne bude uzaludna!!!

Dakle, da ovo mjesto i ovi ljudi imaju ono za što su naši prijatelji ginuli!!!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *