Tuđe, slađe, tuđe draže!!!

Umro Đorđe Balašević.

 

Piše: Ivan Filipović

Kao čovjek, vjernik, mogu reći pokoj mu duši, i neka mu Bog da vječni mir.

Kao čovjek koji je živio u vremenu njegove popularnosti mogu reći imao je i dobrih pjesama, stihova.

Kad pogledaš ovo medijsko jadikovanje i žal za njim, čovjek se zapita tko je zapravo Đorđe Balašević?

Sudeći po reakcijama on je za neke vrstan pjevač, kantautor,  za neke tek prosječan.

Kako god, dakle, o ukusima se ne raspravlja i bilo bi glupo generalizirati bilo što.

On je živio u jednom vremenu i radio to što je radio, neki su ga voljeli, neki nisu, i to svih koji se bave bilo čim!

Đorđe je to što je, klasičan Jugoslaven,  i to je tako, no, malo ću o nama Hrvatima i našim specifičnostima.

Mi smo nekako osuđeni na veličanje nekih drugih, tuđih, i Đorđe Balašević nije ni prvi ni zadnji.

Uz sve to što je on bio protivnik rata, ratova, treba se sjetiti njegovih sprdnji sa Slovencima, s Janezima, zagrebačkog mulja, časnih sestara s “licima bez osjećaja”, koje očito mnogima ne smetaju, zaboravili ih, jer eto svega se drugoga sjećaju, ali eto, na slobodu svakome.

Mi Hrvati smo posebni po mnogočemu, a poglavito po tim žalopojkama, mi nekako posebno žalimo tuđe, pjevače, glumce, glumice, sve su to jugoslaveni, pa i Đorđe Balašević je bio uvjereni jugoslaven!

Njegova je domovina umrla, a on je nastavio živjeti tu gdje se zatekao!

I to nije najgore što mi žalujemo za tuđim osobama!

Mi svoju Sudbinu i svoju Domovinu predamo u ruke onih koji su nas ubijali, palili, pljačkali, …

To nešto, teško definirano, specifičnost, naše prokletstvo, kako god…

Nama žao tih koji su nas u jednom trenutku pljuvali pa se kasnije pokajali, onih koji su nas u jednom trenutku napustili i priključili se agresorima, pa se vratili, pa im damo sve doboga, od Brijuna do vlasti…

Onda onima koji su nas napadali,  ubijali našu braću, uništavali naša sela i gradove, rušili, predamo u ruke i Slobodu i Domovinu!

Zaista smo čudan narod, Balašević je najbezbolniji primjer te naše specifičnosti!

Zar je tako teško i strašno reći umro je jugoslaven, jugoslavenka, pokoj im duši?

Izgleda da smo mi otišli iz Jugoslavije, ali nije ona iz nas?

Iako je već dugo mrtva, živi u mnogima koji ju nikad neće preboljeti!

Neka, uživajte, ali dozvolite nama koji nismo kao vi biti to što jesmo!!!

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *