ONO, KAD SAM SEBI PLJUNEŠ U LICE!!!

Ljudsko podavanje  nema granica, nema dna!!!

 

Piše: Ivan Filipović

 

Na što je čovjek sve spreman da se poda i dodvori drugima  toga ni sam nije svjestan.

Sjetimo se scene iz onog filma kad Garfield mijenja Kraljevića i stavlja se u ulogu Kraljevića, i on se uživio u tu ulogu i onako ponosno ide , a za njim korača krdo podanika, a Garfield sav zanesen, uživio se u taj lik ide i prdi!

Prdi i ostavlja iza sebe užasan smrad, a ti podanici koji ga u stopu prate kliču mu, “o vaša visosti, koji miris, koji buket”, kliču, a suze im na oči idu od tog smrada!!!

Ali, ne popuštaju, nadmeću se tko će se više dodvoriti, tko će mu se više uvući u onaj dio odakle izlazi taj “miris i taj buket”!!!

Nikakva razlika nije ni u ovo naše vrijeme.

I ovi naši “garfieldi” koji su si umislili da su Kraljevići iza sebe imaju krda podanika koji ih u stopu prate i na svaki njihov prdež i smrdež dive se i kliču, “koji parfem, vaša visosti, koji buket vaša visosti”, i naši “garfieldi” kao i onaj iz priče i filma umislili se i uživili se u svoje uloge, sve više puštaju taj smrad iza sebe kojemu se ti njihovi podanici dive i kliču!

I onda se nameće pitanje s početka priče, ima li dna ljudskoj spremnosti za podati se, za biti sluga, za biti rob???

I kad se ponadamo da ima onda nas život uvjeri da to nije baš tako.

A evo, mi smo svjedoci takvih primjera, od naše Rame do vrha države, i ovdje u BiH i gore u Hrvatskoj!!!

Dakle, ne mogu “garfieldi” koji su si uzeli ulogu “Kraljevića” pustiti toliko smrada i toliko prdeža koliko oni podanici koji idu za njima mogu podnijeti i progutati, i sve to uz poklike, ” koji buket, koji parfem, gospodaru”!!!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *