Neronove   Katakombe i ove današnje.

 

Piše: Ivan Filipović

 

Neron je u trećem stoljeću progonio kršćane.

Njegov progon ih nije obeshrabrio, unatoč činjenici da ih je ubijao.

Oni su spas pronašli u Katakombama, podzemnim grobljima koje su okruživala Rim.

Dakle, u ta poganska vremena Katakombe su imale dvojako značenje.

Prvo, tamo su pokapani mrtvaci, jer su Katakombe bile podzemne grobnice.

Drugo, tamo su živi vjernici potražili utočište pred poganima, i našli ga.

Evo, i mi danas smo doživjeli, na neki način, povratak u Katakombe.

Nas naši “neroni” stjeraše u “katakombe”, a ovaj put su to naši domovi, i tamo nam se praktički odvija kompletan život, tjelesni i duhovni.

Pred Rimskim Neronom vjernici i svećenici su odlazili u Katakombe i tamo održavali Mise, molitve, Obrede, pa i po cijenu života, jer ako ih se uhvati ubije ih se!

Pred našim “neronima” dršću vlasti, klanjaju se “carstva”!

Padaju ničice i veliki i mali svećenici, i nemaju hrabrost onih svećenika iz Neronova vremena!??

Unatoč činjenici da barem za sada , nisu počeli ubijati ni vjernike ni svećenike, barem u Europi, u mnogim azijskim i afričkim zemljama jesu, nema Misa ni Obreda, pa ni u skrovitim mjestima!!!

U ovo vrijeme i pored ovog neprijatelja, “katakombe” bi trebale biti otvoren prostor i dovoljan razmak.

Ali, nema ni toga!?

Ako je suditi po viđenom, ne piše nam se dobro!

Dolaze opasna vremena za vjeru i vjernike!

Hoće li se svećenici prilagoditi “jedinstvenoj svjetskoj religiji” i biti u njihovoj službi, vidjeti će tko preživi!??

Kako god, vjera nam i nije baš pretjerano čvrsta!!!

Možda nam i treba neka kušnja koja će očistiti žito od kukolja???

Neronu unatoč, vjera i vjernici su preživjeli!

I ovim našim “neronima” unatoč, vjera i vjernici će preživjeti!

Jer tko u Boga vjeruje, komu je Bog cilj, tko se pouzda u Boga tome sva zla ne mogu nauditi!!!