Proljeće u mome kraju.

Piše: Ivan Filipović

Kako živimo u čudnom svijetu, svijetu punom čudnih događanja, tako smo svjedoci poremećaju redoslijeda smjene godišnjih doba.
Ova godina je živi primjer kako nije bilo proljeća.
Iz zime smo ušli u ljeto, direktno.
Kalendarski ne, ali klimatski da.
I evo, danas na kraju ljeta, nama stiže proljeće!
Proljeće se nama smiješi, u svoj svojoj punini, mada je kalendarski već i ljeto gotovo.
Ovdje se radi o proljeću u smislu procvata infrastrukture u našemu kraju!
E, to proljeće je tu!
Proljeće koje budi nadu da ovaj kraj neće sasvim ostati pust!
Proljeće koje daje preduvjete onim istinskim borcima, da ostanu na svojoj rodnoj grudi, i da se bore!
Jer bez borbe nema ništa.
Bio ti na rodnoj grudi, bio ti u Irskoj, bio ti u Njemačkoj, bio bilo gdje na svijetu, ako se nećeš boriti nema od toga ništa!
Znači, jako je važno da su se stekli uvjeti da i ovaj napaćeni kraj osjeti dašak proljeća, dašak ljeta, pa i dašak te zlatne jeseni, da se istrgne iz ralja vječite crne zime!!!
U svakom smislu, i u doslovnom i u prenesenom smislu te riječi!
Dugo je ovim prostorima vladala ta crna i teška zima, i u stvarnom i u prenesenom značenju!
A inače, ovim prostorima, u zadnje vrijeme, vladaju i ove teške zime, u pravom smislu te riječi!
Ova zima iz prenesenog značenja, trajala je i vladala zbog poremećaja ljudskog faktora, ili aljkavog odnosa ljudskog faktora prema ovim prostorima.
Ova druga zima, stvarna, kalendarska, je posljedica klimatskih poremećaja, koje je opet, u konačnici, proizveo čovjek, ljudska ruka!
Dakle, zaključak je, i jedna i druga crna zima, i u stvarnome, i u prenesenom značenju, još strašnije djeluju kad čovjek umiješa svoje prste tamo gdje im nije mjesto, u Božje stvari!!!
A evo primjera kakve sve ljepote postoje i mogu nas pratiti ako ostavimo, “caru carevo, Bogu božje, a čovjeku njegovo!!!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *