Čega se boje potomci zločinaca???

Tražim li nemoguće?
Ili, ima li nade za one koji mrze???

Piše: Ivan Filipović

Koliko čovjeku malo treba da vidi ono što prije nije vidio, a bilo mu pred očima.
Odlaskom na Bleiburg i sudjelovanjem u odavanju počasti onima koji su pobijeni bez suda i presuda, i molitvom za njih čije su kosti od Bleiburga do Đevđelije, može se vidjeti ljubav i vjera.
Ljubav prema onima koji se nikad nisu vratili, za koje se ne zna ni gdje su im kosti, koju izražavaju njihovi potomci koji svemu unatoč dolaze i otimaju ih zaboravu koji bi neki rado nametnuli!
Vjera te iste ljude vodi u molitvu za one koji su žrtve partije i “krivih vrijednosti”!
Prelaze se dugi putovi da se oda počast i pomoli za sve ubijene baš tu, na mjestu odakle su počeli svi Križni putovi!
I ovi naši putovi koji se prolaze do odredišta postaju Križni putovi!
Opet nam iste sile, uvjerenja i obilježja žele stvoriti nove Križne putove, zabranama, progonima i sličnim metodama njima dobro poznatim!!!
Nisu slučajne izjave u Hrvatskom saboru od potomaka tih ubojica kako je “šljampavo odrađen posao u svibnju 1945.”!
Unatoč činjenici da smo 1995. porazili potomke onih snaga koje su počinile taj zločin pod znakom petokrake i kokarde, te iste snage su i danas na vlasti!!!
Preci ovih od mržnje izobličenih likova koji žale zbog “loše obavljenog posla na Bleiburgu i Križnim putovima” su hrvatsku mladost poslali u razne jame, a oni zaposjeli njihovu državu i imovinu u kojoj i danas obitavaju ti izvitopereni likovi koji žive od mržnje!
Njihovi potomci su to isto nama pokušali devedesetih godina uraditi, ali smo ih vojno porazili, potukli do nogu!
No, napravljene su dvije kardinalne greške, nije napravljena lustracija i donesena je abolicija!!!
Na temelju tih grešaka oni danas rade ovo što rade, a mi smo sve bliže novim Križnim putovima!!!
Razgovarajući na Bleiburgu s ratnicima, generalima Glasinovićem i Sačićem, došli smo do zaključka da bi i mi isto završili da smo 1995. izgubili rat!!!
Jer, unatoč vojnoj pobjedi, od rata do sad proživljavamo mnoge političke križne putove od istih poraženih snaga, potomaka zločinaca iz 1945.!!!
Ja im se ne bih svetio, samo bih jednu stvar volio.
Volio bi jednom dovesti sve one koji su protivnici Bleiburga, da dođu gore i da vide, možda bi shvatili da oni koji idu gore ne traže osvete za počinitelje tih zločina, traže tek pravdu, možda bi protivnici i potomci zločinaca shvatili da štiteći svoje pretke zločince uskraćuju pravo potomcima žrtava na dostojanstveno odavanje počasti svojim ubijenim precima!!!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *