Sve po zakonu.

Zakonom protiv Zakona.

Piše: Ivan Filipović

Bosnice moja, zemljo ponižena, i majko ucviljena, zemljo u kojoj ništa ne štima, a opet je sve po zakonu.
U ovoj Suznoj Dolini svi plaču, a nitko nikoga ne čuje!
Svi su nesretni, a nitko nikoga ne primjećuje!
Što bi narod rekao; svak se o svom jadu zabavio!
Čudna je ova zemlja.
Jedni ju žarko žele ali po svome ukusu i ćeifu.
Drugi ju nikako ne žele, dok bi ju treći rad’ ali po nekakvim svojim pravilima i normativima koja pak ne prolaze kod drugih.
I tako u nedogled.
No, nešto je jako važno u ovoj i ovakvoj Lijepoj Našoj Bosnici, sve što se radi je po zakonu, čak i ono što se ne smije, tako barem kažu!?
Čudno ali “zakonito” je bilo tih devedesetih kad su se preko noći mijenjali stavovi, ideali, odore, politička opredjeljenja, nacionalnost, vjera,…
Od velik jugoslavena, titoista, komunista, proletera, preko noći postadoše još veći Srbi, pravoslavci, nacionalisti, kapitalisti, Muslimani, Bošnjaci, džihad ratnici, vehabije, kapitalisti ili šeici, Hrvati, katolici, domoljubi, tajkuni,…
Malo čudno, zar ne, ali opet sve po zakonu!?
Urotili se veliki Srbi, Muslimani i Hrvati da sruše velike Jugoslavene s vlasti koji su do jučer bilo jedno, SKJ, pa je bilo slučajeva da braća ili bliža rodbina budu na suprotnim stranama, valjda zbog brzine, nisu se stigli konsolidirati!?
I sve po zakonu!
Potom dođe rat, svi se naoružaše, pa ožeži, udri tko ti prvi naleti, svi su svima dušmani i saveznici, kako zatreba, ali opet po zakonu!
Zaustaviše rat oni što ga i zakuhaše, “svemoćnici” svijeta, i okupiše dojučerašnje neprijatelje za jedan stol i rekoše im; sad ste opet “jarani”, sad ćete zajedno krojiti vlast i vladati, svatko svojim podanicima!
I bi tako, barem jedno vrijeme, dok si neki nisu uzeli za pravo vladati i tuđim podanicima!
I opet sve po zakonu!
Preko noći, ili neposredno poslije rata, likovi sumnjiva morala dođoše do ogromnog bogatstva, bud zašto, i opet sve po zakonu!
Sve one silne tvornice i pogoni koji su ljudi godinama gradili, preko noći su postali vlasništvo tih istih sumnjivih tipova koje je rat iznjedrio.
Danas u R.S. Srbi određuju tko će u ime Hrvata biti u vlasti, u Federaciji Muslimani Hrvatima biraju člana predsjedništva i članove Doma naroda iz nekih Županija koji uopće nisu Hrvati, tek se tako izjasne, i opet sve po zakonu!
Sve ove godine pojedini potrošeni europski političari koji se okitiše titulama Visokog predstavnika vedre i oblače ovim inače pitomim “vilajetom”, i opet sve po zakonu!
Pojedini “veliki građani” i socijaldemokrati uzimaju sebi za pravo čitavome jednom narodu određivati tko će ih zastupati unatoč tome što je taj narod na izborima rekao što želi!
Čak se i matematičke vrijednosti ruše pa ni trećina nije što je inače!
I opet sve po zakonu!
U ovoj napaćenoj zemlji svi jedu crni i tvrdi kruh, osim onih što su “po zakonu” došli do imovine koja je nekad bila društvena, radnička, a sad je samo njihova, i političara pa političari i poslije “časno obavljenoga posla” imaju pravo na još godinu dana “bijeloga kruha”, i opet po zakonu!
U isto vrijeme radnici, umirovljenici, prosvjeta, branitelji i ostali obični smrtnici muku muče kako sastaviti kraj s krajom, kako djeci svojoj dati toga tvrdoga i crnoga kruha da se najedu dok se oni drugi razbacuju s “bijelim kruhom”, i sve po zakonu!
I stvarno, kad dobro pogledaš vidjet ćeš da sve ovo što rekoh, a što je nakaradno, je po zakonu!
Ali, otkuda takvi Zakoni?
E pa tu je fol.
Sve te Zakone su pisali i krojili “oni”!
Oni su u Daytonu, Parizu, Ženevi, Sarajevu i drugdje pisali takve Zakone da mogu uvijek kad im to odgovara reći to je to, mora biti tako, a da ostaju u okvirima tih svojih Zakona!
Zakon o privatizaciji su pravili oni što su pogodovali sebi ili svojima da se zakonski domognu tuđe imovine, bud zašto, pa je danas sav taj privatizacijski kriminal “zakonski urađen”!!!
Zakon o plaćama i ostalim naknadama pa tako i famozni “bijeli kruh” su pisali upravo oni na koje se on odnosi, političari, i tako su sav kriminal i javašluk stavili u okvir “zakona”!!!
Uostalom, predugo su oni u tim vodama da bi išta prepustili slučaju, sve što radiš uokviri “zakonom” pa neka narod zvižđuka!
Ovo me je podsjetilo na tamo “ona vremena” kada je jedan čovjek zbog “dugog jezika” dobio dobre batine od jednog “savjesnog milicajca” pa je ovaj po povratku kući sreo jednog drugog milicajca koji mu je bio poznanik pa su stali i pozdravili se te ga ovaj upita, onako jaranski, de mi pravo reci imali milicija po zakonu pravo tući?
A ovaj mu “mudro” odgovori, nema po zakonu ali po leđima ima!!!
Što bi Tile rekao; pa se ti drži zakona k’o pijan plota!!!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *