Mi i oni

Mi ili oni, ovo je stara komunistička floskula koju koriste vlastodršci hrvatskoga naroda, kako u BiH tako i u Hrvatskoj!

Piše: Ivan Filipović

Mislim da baš ovo vrijeme dalo oštrinu svim fokusima i dovelo do savršenstva sliku na kojoj se jasno kao dan, jasnije nego ikada, vidi tko smo mi, a tko su oni.
Milanović je čitav svoj mandat proveo “mantrajući” o njima i nama, o njihovoj i našoj Hrvatskoj.
Od kada postoje Hrvati od tada postoje i podjele među Hrvatima o čemu postoje pisani tragovi, a najveće podjele su nastale poslije 1945..
I 1941. je velika većina Hrvata stala uz Pokret koji je nudio nezavisnost Hrvatskoj, tek mali dio Hrvata i veći dio Srba su bili protiv bilo kakve Hrvatske pa su tumarali po šumama i gorama čekajući konačan razvoj događaja da bi se mogli priključiti “pobjednicima”!
Rezultat toga je stotine tisuća Naših pobijenih od strane Njihovih!
Polustoljetna tortura Njih i Njihovih nad Nama i Našima!
Polustoljetno uništavanje svega što miriše na hrvatsko i hrvatstvo!
I onda dođoše devedesete, drugo vrijeme ista sudbina!
Velika većina Hrvata i jedan dio Srba su osjetili povijesnu priliku i uzeli sudbinu u svoje ruke i izborili Hrvatsku, slobodnu i samostalnu!
Naši su naoružani slabim naoružanjem ali jakom željom i domoljubljem krvarili od Vukovara do Dubrovnika, ginući za svaki pedalj Domovine, dok su Njihovi bili u redovima okupatora pod kapom s petokrakom ili kokardom, ili pak šćućureni na sigurnom po raznim podrumima, katedrama ili udobnim uredima odakle su petokolonaški pomagali braći pod oružjem!!!
Mi smo stali na granice, oslobodili okupirane dijelove Domovine i nevino i naivno slavili te svoje pobjede, a Oni su za to vrijeme zauzeli sve pozicije u medijima, kulturi, školstvu, pravosuđu, policiji, dorhu, uskoku, , morhu, i čekali priliku da napadnu iznutra!
Pokušavali su Oni i u ratno vrijeme raznim labradorima, operama, i pučevima u Saboru, ali smrću dr. Tuđmana su zauzeli sve, istina uz pomoć nekih nazovi “naših” s “proljećarskom karizmom”, iz neznanja ili pohlepe, sasvim je svejedno, doveli Njihove na vlast u Našoj Hrvatskoj!
Od tada se Njihovi smjenjuju na vlasti u toliko im mrskoj Hrvatskoj, pod različitim bojama, ali nikako da domoljubna boja zauzme poziciju na čelu Domovine!?
Kad smo pomislili da je vrhunac izdaje Milanović sa svojima mrziteljima Hrvatske, dečkima sa barikada, curama iz Raškovićeva ureda, petokolonašima i dva “smokvina lista” Peđom i Antom, koji je sve predao u ruke neprijateljima Hrvatske.
Vrhunac njegove iskrenosti je bio kad je Hrvatsku nazvao “slučajnom državom”, a on se čitav svoj mandat trudio od Hrvatske napraviti neku novu jugo-tvorevinu koja bi bila oslobođena od svih domoljubnih atributa.
Medije je dao orjunašima, Srbima, Jugoslavenima, kulturu također, “civilno društvo” ma što to značilo, pravosuđe, policiju, obrazovanje, i skoro sve osim sporta.
Jedino mu je sport izmakao kontroli, tu nije mogao staviti svoje šape unatoč silnim pokušajima pa i svastikama.
U takvim okolnostima jedva se čekaju izbori.
I onda tuga!
Tuga je pogledati izborne rezultate zadnjih izbora.
Unatoč četverogodišnjoj razgradnji Hrvatske, unatoč isto toliko dugoj mantri o Našima i Njihovima, unatoč otvorenoj mržnji Hrvatske, Domovinskog rata i branitelja kao glavnog i jedinoga temelja ove Hrvatske.
Unatoč svemu tome te jugo-orjunaško-četničke snage dobiju skoro pola glasova u 90% hrvatskoj i 80% katoličkoj zemlji Hrvatskoj!?!?
I onda me kao Hrvata koji je sudjelovao u stvaranju ove Hrvatske zaboli pitanje, jesu li sve žrtve uzaludne???
Pitam sebe i Vas, braćo Hrvati, jesu li Zrinski, Frankopani, Starčevići, Radići, Bušići, moji i Vaši prijatelji i suborci diljem ratišta gdje se branilo hrvatstvo, i još čitav niz znanih i neznanih hrvatskih domoljuba UZALUD platilo glavom???
Pitam sebe i Vas, hoćemo li završiti započeto, Hrvatsku ostaviti u rukama Hrvata ili ćemo ju ostaviti u rukama raznih neprijatelja Hrvatske i našu djecu dovesti u situaciju da za koje desetljeće opet ratuju za SLOBODU koju im mi nismo znali ostaviti!?!?
Neosporno je da će naša djeca biti na to SPREMNI isto kao što smo i mi bili SPREMNI devedesetih, unatoč četrdesetima, ali pitanje je trebamo li ih uopće dovoditi u tu situaciju ako već imamo slobodnu Hrvatsku, samo ju treba ostaviti u rukama onih koji ju vole i koji su ju životima branili, a ne onima koji ju mrze i koji ju nisu branili ili su ju napadali!!!
Ja osobno, a vjerujem i Vi, nemamo ništa protiv bilo koje nacije koja živi u Hrvatskoj, dapače, među njima ima jako puno hrvatskih domoljuba koji pripadaju srpskom, muslimanskom, židovskom i ostalim narodima!
Siguran sam da su oni svojim ponašanjem dokazali tko su i što su, i oni se nikako ne mogu niti smiju gledati kroz pupovce, stanimiroviće, opačiće, jovanoviće, goldsteine, stevanoviće i ine!
Hrvatima nije važno koje je tko vjere i nacije, ali im je itekako važno da taj koji živi u Hrvatskoj, ma kako se zvao, prihvati Hrvatsku kao svoju Domovinu i da je spreman štititi ju i braniti, i životom ako treba!
Najveća opasnost Hrvatskoj su oni koji jedu hrvatski kruh, a duša im je u Srbiji, na Balkanu, u Turskoj, u Izraelu, u Briselu ili bilo gdje na kugli zemaljskoj, te takve usrdno molim otiđite tamo za čime vapite, jer to što tražite nećete naći u Hrvatskoj i po cijenu novih žrtava!!!
Sretno vam u potrazi za domovinom koju ćete voljeti i poštovati, a Hrvatima ostavite Hrvatsku jer ju oni nikada više nikome neće prepustiti!!!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *