Rama u raljama čudnih ljudi.
Piše: Ivan Filipović
Ljeta Gospodnjega 1687-ga, neki čudni ljudi pod još čudnijim okolnostima došli su u Ramu.
Poharali ju, pobili,opljačkali i popalili puno Turaka i njihove imovine, i poveli sa sobom sve fratre i jedan dio ramskoga puka u Cetinsku krajinu.
Fratri su ponijeli sa sobom svu svoju pokretnu imovinu, misna ruha i sliku Majke Božje, čuvenu Ramsku Gospu.
Kolona je krenula od samostana na Šćitu preko Proslapske ćuprije, uz Klanac, preko Orašca i na Kamen.
Tu su stali, odmorili se i zadnji put pogledali Ramu.
Oproštaj je bolan i težak, pale su mnoge teške oproštajne riječi, potekle mnoge suze za rodnim ognjištem, braćom i rodbinom koja je ostala, a kažu da je više ostalo nego otišlo!?
Tu na Kamenu je, kako legenda kaže, Gospa izrekla onu čuvenu rečenicu; ” Zbogom Ramo moja, moja ljuta rano”!!!
Poslije toga odlaska bilo je teško za one koji su ostali u Rami, ali, Ramljaci su živjeli i preživjeli, često su tek “životarili” ali ipak preživjeli!
Prošlo je skoro 330 godina od te velike seobe da bi se netko sjetio obilježiti stazu Gospina odlaska.
I opet se skupiše neki čudni ljudi i napraviše neku čudnu “Gospinu stazu” koja nikome osim njima nije jasna, ali se svi pravimo kao da je sve u redu, ili se to nas baš i ne tiče!??
Tko je imalo upućen u odlazak Ramljaka kada su pratili Gospinu sliku vidjet će da je taj put vodio gore spomenutom trasom Šćit, Klanac, Orašac, Kamen, Vran, Tomislavgrad, Prisoje i dalje prema Sinju.
Tko je ikad išao pješke u Sinj ili barem pričao sa onima koji su išli vidjet će da se ide pravcem Rama, Šujica, Livno i dalje ka Sinju.
A ta čudnovata staza koju su obilježili još čudniji ljudi ne ide ni jednom od navedenih trasa, ide negdje između.
I sad se postavlja pitanje, što je stvarni cilj te staze?
Jeli joj cilj obilježiti obilježiti stazu Gospina odlaska iz Rame?
Jeli joj cilj obilježiti stazu kojom Ramljaci hodočaste svojoj majci u Sinj?
Ili je možda cilj bio uzeti lovu za takozvani projekt prekogranične suradnje koju su finacirali stranci?
Prva dva cilja su promašena, što bi Sinjani rekli “u ništa”, a treći cilj je očito ostvaren, “projekt” je “završen”, a lova je uzeta!
Malo čudi da su stranci financirali nešto što nisu detaljno provjerili, što oni inače čine, ili je bili dovoljno spomenuti Gospu pa da stranci povjeruju ućoravo?
Tko pozorno pogleda sve one putokaze od šćita do Mokronoga može zaključiti samo jedno, “čudni su putovi Gospini u njihovoj režiji”!!!
Ipak ostaje pitanje što ništa ne čine oni u čije je ime ovo učinjeno?
I još jedno pitanje; baš me zanima jeli ova staza rezultat neznanja ili krkanluka, kako god, sramotna je!?!?