Kad pastiri postanu vukovi.

Sličnosti Titovog vremena i njegovih sljedbenika.

Piše: Ivan Filipović

Iste snage, isti sistem djelovanja.
Tito je poslije završetka II. svj. rata na sve načine i sve radio da uništi da uništi Hrvate i Hrvatsku.
Tako Banovinu Hrvatsku teritorijalno sakati, amputira joj ogromne dijelove i daje ih drugima, s jasnim ciljem, ako ju ne može uništiti da ju barem smanji na minimalnu moguću mjeru.
Istovremeno radi na biološkom uništavanju Hrvata tako da ubija stotinama tisuća hrvatske mladosti u punoj reproduktivnoj snazi, s jasnim ciljem da uspori ili zaustavi rast broja Hrvata.
Istim rukopisom Titini sljedbenici u Rami rade na štetu Rame i Hrvata u Rami.
Četnici su 1942. godine u Rami u par dana pobili i poklali preko tisuću Ramljaka i popalili preko 80% stambeno-gospodarskih objekata iz čiste mržnje prema Hrvatima.
Tijek daljih događanja udružio je Titove snage i one iste četnike koji su poharali i pobili Ramu, i održao ih u savezništvu sve do danas.
Kad su se Ramljaci malo oporavili od četničkih orgijanja nove tito-četničke snage osmislile su novi udar na Ramu i Ramljake, a on se zvao “privremeni rad”.
Ta platforma zahvatila je sve Ramljake, osim onih nekoliko privilegiranih i podobnih “naprednih” obitelji koje su se smjenjivale na svim postojećim pozicijama komunističkog upravljanja u politici, socijalističkom samoupravljanju i gospodarstvu!

90% ramsko-prozorskih obitelji su imali barem po nekoga na “privremenom radu”, a onih 10% partijsko-obavještajnog kartela je “upravljalo” svim političkim i gospodarskim resursima Rame.

Zanimljivo, i danas je skoro isto!?

Kad su vidjeli da “privremeni rad nije dovoljno učinio, jer obitelji su ostajale, onda su osmislili plan potapanja najljepšega i najplodnijeg dijela Ramske kotline.
To je nanijelo težak udarac Rami, u gubitku stanovništva ravan onome iz 1942., uz razliku što je 1942. Rama pobijena, a 1968. raseljena, uz dodatnu tragediju gubitka prostora kojega je zarobila voda, vlastita voda!I onda opet nam iste partizansko-četničke snage nameću rat s ciljem reprize 1942., što su unuci onih poklanih 1942. jasno prepoznali i odlučno rekli NE!!!
Opet su gubici veliki, ali ne usporedivi s onima iz 1942..
Tek desetak godina poslije rata iste partijsko-obavještajne snage sudbinu Rame i Ramljaka opet uzimaju u svoje ruke, kako u političko-gospodarskom smislu tako i u crkvenim redovima!

Opet Ramom haraju nekolicina izdanaka toga skoro uvenulog partijsko-obavještajnog cvijeća iz svjetovno-crkvene bašče!

Povijest se ponavlja, slične ideologije su preuzele Ramu pod svoje i rade slično što i njihovi politički preci!

Preuzeli su proračun pod svoje i krčme ga nemilice, onako kako znaju i umiju, uz obilatu pomoć dijela fratara bez čije pomoći bi davno pali, ali to skupo plaćaju!
No, to je ipak samo proračunski novac i treba ga potrošiti onako kako vam “savjest” ili potrebe nalažu!?
Sve bi to bilo nemoguće da se malo trzne ramska mladost i branitelji, ali!??
Branitelje se odavno rastjeralo po svijetu, a i mladost čim dođu do diploma ako nisu spremni na “suradnju”, vadi papire i naberi!
Jer oni koji misle svojom glavom, koji bi napravili nešto dobro za Ramu i Ramljeke nemaju mjesta među onim čoporom koji dušmanski trga i krčmi svoj plijen koji su dobili u ruke i koji su im “blagoslovili” oni u habitu koji također poslije”blagoslova” itekako sudjeluju u zvjerskom trganju plijena!
I što mi činimo?
Veliki broj tek konstatira da ništa nije u redu, diže sidro i odlazi u neki normalan svijet gdje mogu živjeti od svoga rada!
Jedan dio se prilagodi i zadovolji s mrvicama sa “gospodareva stola” i “uživa” u svojoj “mudrosti” i lukavosti jer, eto, oni su nadmudrili one što su napustili Ramu ali su zadržali ponos za razliku od njih!
Drugi dio tek onako usput komentiraju situaciju i bore se na razne načine da tu na rodnome pragu osiguraju svoju egzistenciju i kruh svoj svagdašnji!
I tek jedan mali dio se odvaži progovoriti o svemu što svi vide ali “mudro” šute!
I što možemo očekivati od ovakvog načina razmišljanja i postupanja?
Ništa.
Ili ne puno.

Jer oni vide da mi nemamo hrabrosti reći im dosta, vide da smo kolebljivi i to obilno koriste.
Jedne su potjerali, druge su kupili, treće poplašili i na četvrte, one najhrabrije se ne obaziru!
Jer, eto, može im se!

Našli su oni sebi dovoljno onih koji se mogu kupiti, onih koje mogu poplašiti, i dovoljno onih u habitu koji će im sve to “blagosloviti” uz masnu nadoknadu!
Ne brine ih što Rama postaje pustinja, što su crkve sve praznije, pa puno je lakše čuvati manje stado, i još ako je “čipirano”, e to je užitak čuvati!
Eto, “ovčice blage”, vi koje šutite, šutite i neka vas muzu i strižu kako hoće, i mi koji pomalo “blejimo” i ne damo se, moramo prepoznati da oni koji nas “čuvaju” nisu istinski pastiri, oni su vukovi u pastirskoj odori!!!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *