Duvandžije?

Piše: Ivan Filipović

Prije nekih osam godina dvojica malih, običnih Ramljaka, u razgovoru o prošlosti su došli na ideju da osmisle nešto da ne odu u zaborav ljudi i vremena kad je nekoliko kila duhana bilo vrjednije od ljudskog života, vrijeme kad se duhan sadio, brao, križao i nosio prodati, i sve to u ilegali!
Odredili su da to bude zadnja nedjelja u kolovozu, u popodnevnim satima, na Kedžari kod Divina groba.
Mjesto je samo po sebi sveto i simbolika.
Sveto je što je tamo ubijena i pokopana RAMSKA SVETICA, Diva Grabovčeva, koja je svojim životom platila svoju odanost vjeri i naciji!
Simbolično je i po tome što je baš na tom potezu bilo poznato prolazište onih koji su nosili duhan iz Hercegovine u Bosnu.
I evo već osam godina na taj dan se tamo, gore na Vranu okuplja po više stotina ljudi iz mnogih krajeva BiH.
Dolaze iz svih mjesta te “duhanske rute” od Zapadne Hercegovine gdje se duhan uzgajao i plasirao dalje, do Središnje Bosne do kud je taj duhan dopirao.
No, čim je ideja ušla u realizaciju, čim je dobila ime, “misa za duvandžije”, odmah su i stvoreni, po našem “starom hrvatskom običaju”, oni ZA i oni PROTIV!
Većina su oni ZA jer se ti paćenici otimaju zaboravu, ali se javljaju i oni protiv koji tvrde da su duvandžije zapravo šverceri i da kao takvi ne zaslužuju ništa, ni spomen ni pijetet!??
I onda se, samo po sebi, nameće pitanje tko su duvandžije doista?
Za režimske ljude onoga vremena, pa i svih vremena, oni su bili tek puki šverceri koji su varali sistem i državu.
No, istina je sasvim drukčija.
Hrvati nikada kroz povijest nisu imali režime koji su bili naklonjeni njima, a poglavito Hrvati u BiH.
Svi režimi su služili nekim vidljivim ili nevidljivim “veličinama” svoga vremena; carevima, kraljevima, sultanima, kancelarima, maršalima,….
Svi ti režimi su preživljavali tako što su uz razne poreze i namete koje su sami izmišljali i nametali, imali i monopole.
Neki su imali monopol nad mnogim robama, napose duhanu i alkoholu, a neki su imali monopol i nad narodom kojim su vladali!
Ni jedan režim, ni jedna vlast kroz koju su Hrvati prošli nije bila niti je naklonjena Hrvatima!!!
Svi režimi koje su Hrvati preživjeli od Rima, Carigrada, Beča, Pešte, Beograda i Brisela su na Hrvate gledali kao na robu koju treba što bolje unovčiti!
Vlastodršci unutar tih režima su svoju moć primjenjivali na najbrutalnije načine!
Teško je sada klasificirati ili odrediti koji je od režima bio najbrutalniji prema Hrvatima, ali zasigurno među najbrutalnije spadaju jugoslavenski režimi!
U ta jugoslavenska vremena duhan je bio roba u monopolu koju je država htjela apsolutno kontrolirati, a Hrvati su bili narod nad kojim su oni zaveli apsolutni monopol.
Ali zaboravili su da su Hrvati preživjeli sve i svakoga, pa svima unatoč još su tu, i da su spremni na sve načine ostati i opstati!
Hrvati su sadili, kopali, brali i križali duhan, vlastodršci su ga htjeli svega za sebe po cijeni koju oni odrede, i to je tjeralo te ljude, ponosne i radišne, da od rada ruku svojih osiguraju djeci svojoj kruh svagdašnji.
Na te radnike i težake vlastodršci su slali filance, žandare, miliciju, da ih presreću, oduzmu duhan, a ako odbiju predati duhan da ih ubiju!!!
Od Zapadne Hercegovine do Središnje Bosne, po mnogim proplancima su grobovi mnogih znanih i neznanih Hrvata koji su noseći duhan, svojih ruku djelo, ostali bez života jer nisu htjeli baciti ruksak!!!
I danas je “živa” ona poznata žandarsko-milicijska “pozivnica” na predaju koja glasi; “ruke u vis, a duhan u travu, da u ludo ne gubite glavu”, koje se mnogi nisu držali i zaista izgubili glavu!!!
I kao što rekoh da su svi režimi bili tamnica za Hrvate, a ipak je bilo Hrvata zadovoljnih režimima, mogu samo konstatirati: ” KAD PTICA PJEVA U KAVEZU, ILI NE VALJA PTICA ILI JE KAVEZ SAVRŠEN”???

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *