Komunisti, najveći krvnici Hrvata.

Piše: Ivan Filipović

U ona vremena komunisti su sve držali pod kontrolom, apsolutno sve, a poglavito represivni aparat i obrazovanje.
Biti milicioner u općinama gdje su Hrvati bili većina mogao je svaki Srbin iz Istočne Hercegovine koji je pokazao dovoljno mržnje i netrpeljivosti prema Hrvatima, i još ako je znao pisati i čitati, pun pogodak.
No, obrazovanje nije bilo ni važno ni presudno da bi završio negdje u stanici milicije među Hrvatima, mržnja je bila temeljni preduvjet!
Ni Rama nije bila izuzeta od takvih kadrova, i u Ramu su slali razne Blagoje, Jove, Steve i slične da “vaspitaju” ovaj “zločesti ustaški narod” u duhu komunizma i “bratstva i jedinstva”!
Bilo je i onih mlađahnih četnika koji su 1942. ubijali i palili po Rami, a kad su presvukli odore i zamijenili obilježja poslani su da kao “zreli” ljudi i “uzorni” komunisti “vaspitaju” djecu onih koje su pobili te 1942.!
Kako bi “vaspitanje” bilo kompletno i zaokruženo poslali su i u škole svoje kadrove koji su bili oskudni znanjem ali su bili bogati “ljubavlju” prema partiji ili ti ga mržnjom prema Hrvatima!
U te “vaspitno” obrazovne kadrove uvezene iz Istočne Hercegovine dobro su se uklapali i mnogi domaći kadrovi čija je jedina zadaća bila biti vjeran i odan partiji, a sve drugo bi im riješili drugovi.
Takvih domaćih kadrova u Rami je bilo dvadesetak, možda koji više, koji su se samo rotirali po funkcijama i položajima koji su pripadali hrvatskoj kvoti.
Smjenjivali su se na mjestima: predsjednika općine, predsjednika komiteta, sekretara, direktora škola, direktora poduzeća, komandira milicije, i svih mjesta i pozicija koje je pokrivala partija, a pokrivala je sve!
Milicija je bila priča za sebe.
Blagoja i ekipa sa istoka je tu po zadatku, ali su vrlo brzo i vrlo uspješno “vaspitali” i neke domaće kadrove koji se u postupcima prema “nacionalistima” nisu razlikovali od Blagoje i ostalih “mentora”!!!
Svjedok sam tome i osjetio sam neke od tih “vaspitnih” mjera i na vlastitoj koži.
Nekima je bilo dozvoljeno sve, čak i kriminal, samo da “dobro obave posao” nad sunarodnjacima, susjedima, prijateljima pa i rodbini!!!
Neki su samo presvukli odore i za nagradu su dobili činove i odlikovanja, a oni koje su oni progonili su prvi stali u obranu i za nagradu su dobili TRAUME i strah od nedodirljivosti!!!
Za miliciju ništa čudno, jer njih je tako “vaspitalo”.
Oni su bili sve, čuvari reda i zakona, čuvari “bratstva i jedinstva”, ali i obavještajci koji su pratili sve i svakoga, što direktno, što preko posrednika, poznatiji kao suradnici i doušnici!
Imali su raširenu mrežu tih svojih suradnika i doušnika tako da su pokrili sva naseljena mjesta, sve ustanove, pa i dio crkve!
Neki od njih su “pali” i bili izbačeni iz milicije zbog kriminala, a kasnije su to pokušali podmetnuti kao “progon zbog domoljublja”!!!
U obrazovanju je bilo još opasnije.
Oni su učili mladost, a kako je naučiš takva i ostaje, uglavnom!
Kroz Ramu su prošli mnogi ” prosvjetari” čudna imena, neki su i ostali, a neki su se povukli prije nego su otkriveni.
Bilo je tu čudnih likova sa istoka Hercegovine, ali i ništa manje opasnih “kodnih imena” i sa zapada Hercegovine!
A poznato je da su najveći udbaši i kosovci nikli i uzgajani u najčišćim prostorima Zapadne Hercegovine!!!
Koliko su oni bili sigurni u svoju moć i trajnost pokazuje primjer koji ću navest i koji treba barem dva puta pročitati.
Školska je godina 1990/91., direktor o.š. “18 februar” u Ripcima dobiva novog udbinog kadra-učitelja u osobi Janković Radovan, i direktor ga šalje u područnu školu na Orašac gdje su učenici uglavnom Hrvati i nešto Muslimana.
Janković Radovan je Crnogorac, udbin učitelj kojeg su poslali u Ramu u vrijeme kada su njegova subraća valjali balvane po hrvatskim cestama i ubijali i pljačkali po hrvatskim mjestima!
Ne čudi njegova odlučnost da taj zadatak prihvati, jer njega su naučili da se zadatak mora izvršiti, bezuvjetno, ali čudi čvrsta odluka i tadašnjeg direktora da izvrši zadatak do kraja!?!?
Radovan je odmah po dolasku na Orašac pokazao tko je i što je, u lokalnoj birtiji je izvadio pištolj i nazočnima rekao da će ga “upotrebiti bude li potrebe”, a da milicija stoji iza njega!
I direktor je pokazao tko je i što je, pa je na roditeljskom sastanku na koji smo došli i nas nekoliko iz Pokreta koji nismo imali djecu u školi pokušao osporiti našu nazočnost i naše upozorenje, a mi smo bili ustrajni i vrlo brzo je Radovan otišao s Orašca!
Otišao je i direktor, ali samo privremeno, prilagodio se i vratio se još “jači”, i danas je u vrhu jedne jako desne opcije!?!?
Eto što je moć prilagodbe!!!!
Nastavlja se…

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *