Pomen, nekome spomen, a nekome???

Piše: Ivan Filipović

Danas sam bio na Pomenu, mjestu između Gračaca i Doljana, mjestu gdje je otkriveno spomen obilježje 15 poginulih branitelja Rame. Okupio se solidan broj Hrvata koji su došli odati počast poginulima, ali i sačuvati ih od zaborava.

Kažem solidan broj jer moglo je, trebalo je, moralo je biti puno više!!!

Čim sam došao uočio sam nekoliko meni čudnih i nejasnih detalja.

Prvo što sam vidio je mnoštvo meni nepoznatih, ili manje poznatih ljudi, uglavnom i Tomislavgrada koji su došli u velikom broju.
Kad je počelo polaganje vijenaca, uz obitelji poginulih, vijence položiše u ime općine Tomislavgrad načelnik općine i većina zapovjednika koji su ratovali po ovim prostorima.

Slušam kad će voditeljica programa najaviti naše izaslanstvo, i ništa, nema nikoga!?

Istina, položili su 4. Bojna, koordinacija Udruga, HDZ, obitelji poginulih i poneki “solac”, ali nedovoljno.

Prvo, nije ovdje ratovala samo 4. Bojna nego Brigada Rama, a nikoga iz bivšeg zapovjedništva!?

Drugo, nije se ovdje branio Tomislavgrad, nego Rama, a nikoga iz zvanične vlasti!?

Poslije polaganja je uslijedila sv Misa, a misu je predvodio župnik i gvardijan iz Tomislavgrada uz nazočnost župnika iz Doljana.
Uz to mnoštvo Duvnjaka bilo je i nešto iz Doljana, nešto iz Gračaca, i nas nekoliko iz drugih ramskih mjesta.

Kad sam pitao prijatelja iz Gračaca, kako berem vas iz Gračaca nema više, odgovorio mi je, bilo bi nas puno više ali dva su razloga što nas nema.
Prvi, naš župnik nije htio pročitati pozivnicu i najavu koju su dobili ni za jednom od nekoliko misa, i drugi razlog je što je taj isti župnik uzeo nekoliko razreda naše škole i K.U.D. Gračac i odveo ih na more, i to o trošku svih nas, o trošku proračuna općine!
Nemoguće, velim!
Moguće, veli!

A jeli to onaj isti župnik koji je prošle godine u Hudutskom govorio kako oni poginuli ne znaju za što su poginuli, kako nisu ginuli za Domovinu, i kako su tu ginuli samo BUDALE i NEZNALICE?

Da, to je taj.

E onda je sve moguće.

Potom je i misa počela, nadahnuta propovijed fratra koji je propovijedao iz duše i srca, fratra za kojega se samo može reći LJUDINA!
Uz to što je bila nadahnuta propovijed mu je i skoro proročanska.

Govorio je o odmoru, o odmoru duše i tijela, o odmoru od fizičkog umora i odmoru od umora uma.

I onda dobijem informaciju da je sve na odmoru, i župnik i vlast.

Baš me zanima na kojoj vrsti odmora su?

Kad je misa završila uslijedili su pozdravi s prijateljima i poznanicima.

Dok sam razgovarao s jednim poznanikom i Tomislavgrada priđe mi jedan prijatelj također iz Tomislavgrada i s osmjehom mi dobaci.
Di su vam Ramljaci, više vas je bilo u ratu nego u miru?
Da nije nas Duvnjaka svi bi vi u kapelicu stali, a kapelica tri sa tri.
I da nismo poveli svoga fratra ne bi nam ni misu imao tko reći.
Jedino dođe ovaj iz Doljana, a i on je kasnio.

Od 15 poginulih u čije sjećanje smo danas ovdje dvije trećine su poginuli na terenu župe Gračac i općine Rama!
Pa ovaj teren je na granici župa i općina, čak i ovo groblje presjeca ta nevidljiva crta!
I još me upita taj moj prijatelj Duvnjak, je li moguće da je Rama ovako nisko pala?
Od tolikih ratnih zapovjednika nitko ne dođe?
Od toliko vlastodržaca nitko ne dođe?
Od toliko župa i župnika nitko ne dođe?
Kao da ovi poginuli nisu živote dali da bi oni mogli danas vladati i uživati u plodovima izniklih iz njihove krvi???
Baš me zanima kako bi se vi ponašali da se ovdje branio Tomislavgrad?
Bi li se itko pojavio?
Ne znam za ostale, ali ja sigurno bih.
Nisam mu imao ponuditi nikakav odgovor osim konstatacije; prijatelju moj, mi jesmo rat dobili, ali smo izgubili SLOBODU!!!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *