Ramo moja, voljeli su te, volimo te i voljet će te

Rama je prostor stvoren za voljeti ili željeti. Ona je meta ljubavi ili osvajanja. Razni su osvajači protutnjali ovom svetom zemljom, mnogi su ju porobili ali ju nitko nije pokorio.

Mnogi su osvajači poslije uspješnog porobljavanja i neuspješnog pokoravanja radili razne odmazde pri svome povlačenju.
Turci su se iživljavali na narodu, vjeri, kulturi, a posebna poslastica su im bili mlade Ramkinje i vjerski običaji.
Austro-Ugari su svu pozornost usmjerili ka prirodnim bogatstvima.
Četnici su uništavali sve pred sobom, i ljude, i život i prostor gdje se život odvija.
Komunisti su za odmazdu zbog neuspješnog pokoravanja potopili najbolji dio životnog prostora Ramljaka.
Poslije svakog osvajača, poslije svakog zuluma, poslije svakog porobljavanja Rama je ustajala na noge, dizala se iz pepela i rađala nove živote!

Unatoč svim pokušajima Rama je ostala svoja!

Kad je pod turskim zulumom iseljeno skoro pola Rame ostali su u Rami, svima i svemu unatoč, oni koji su voljeli Ramu više od svega!

Sasvim sigurno su Ramu voljeli i oni koji su otišli pod pritiskom zuluma, ali su ipak više od Rame voljeli živote pa su u namjeri da ih spase i sačuvaju napustili Ramu! Ali, oni što su ostali su voljeli Ramu više od života!

Znali su da im život nema nikakvu garanciju, ipak su ostali u Rami i pod cijenu da ostanu i bez života!!! I baš zahvaljujući njima mi smo danas tu gdje jesmo, u svojoj Rami, svoji na svome.

Kad su 1942. četnici protutnjali Ramom iza njih je ostao samo plač i jauci! Pobili su skoro sve muško što su našli, popalili su skoro sve što je moglo gorjeti, opljačkali skoro sve što je bilo za opljačkati i iza sebe ostavili samo smrt i zgarišta!

Ostale su samo majke s djecom, starci i starice i tek po neki muškarac koji se nije zatekao tu ili se sklonio na vrijeme.
Rama se opet diže na noge, ispravlja i ustaje iz pepela, ali ovaj put doslovno iz pepela!

Ramske su majke uz puno muke i patnje othranile svoju djecu, unatoč bijedi i neimaštini odgojili su ih i usadili im ogromnu ljubav prema DOMU i DOMOVINI! I zahvaljujući baš njima mi smo tu!

Nekako u isto vrijeme, tamo pedesetih godina prošlog stoljeća, komunisti otvaraju dvije fronte prema Rami.
Otvaraju frontu potapanja Rame i drugu frontu odlazaka na “privremeni rad” diljem Europe!?
Učinak prve fronte je da su raselili ogroman broj Ramljaka koji su se pred vodom povukli u sigurnije krajeve diljem Hrvatske, tek oni hrabriji su se podigli iznad njihove razine i ostali njima i vodi unatoč!

Učinak druge fronte je da su Ramljaci mahom odlazili na “privremeni rad” jer za njih nije bilo izbora, potopljene su im njive i livade gdje su ostvarivali kruh svoj svagdašnji. Tek kasnije su pravljene tvornice, ali u njima je bilo mjesta uglavnom za Muslimane i tek po neke Hrvate, “lojalne i odane”!?
I onda dođoše devedesete, vrijeme kad se “talasa” čitav Balkanski poluotok.
Puca po šavovima, raspada se umjetna tvorevina, umire ljubav, rađa se mržnja, a “bratstvo i jedinstvo” prerasta u “brato-ubojstvo”!

Iste snage kao i 1942. su pripremile sličan scenarij za Ramu, ali, ovaj put su Ramljaci poučeni baš 1942.-om stali jedan uz drugoga i kao nikada bili odlučni i jedinstveni obraniti Ramu!
Dok su naši očevi bili po Europi na “privremenom radu” i slali novčanu i svaku drugu materijalnu pomoć Rami mi njihovi sinovi smo čvrsto odlučili ostati svoji na svome i ne dozvoliti da se ponovi 1942..

Rat je odavno gotov, žrtve su ogromne, cijena je prevelika, ali cilj je ostvaren, Rama je ostala i ne porobljena i ne pokorena!!!
Na žalost, puno je raseljavanja, puno je odlazaka, kažu bilo je toga uvijek poslije ratova, ali, ovaj put to nekako predugo traje, pa rat je davno završio, barem onaj oružani!?

Pošto je Ramljak bio i ostao tvrd orah, najtvrđi kad se pokušava razbiti, nema sumnje da ćemo mi i ove nedaće prebroditi unatoč tome što se opet javljaju neke čudne “snage” kojima smeta Rama ovakva kakva je oduvijek bila, čvrsta i prkosna, i ponosna iznad svega!!!

Eto, Ramo moja, naši su te pradjedovi toliko voljeli da su ostali u tebi unatoč izvjesnoj opasnosti za vlastite živote, naši su te djedovi voljeli i nisu te napuštali ni pred silinom četničkih hordi koje su Ramom sijale smrt i uništenje!

Naši su te očevi voljeli unatoč svim komunističkim “ofenzivama”, voda i tuđina, i ostali tu ili se nakon “privremenog rada” koji bi obično trajao do mirovine vraćali na svoja ognjišta koje su vjerno čuvale naše majke da se ne ugase!

Mi te volimo toliko da smo bili spremni i živote dati za tvoju slobodu, neki su na žalost i dali, i još uvijek smo spremni stati na put svakome onome tko će pokušati TEBE ugroziti!!!
I naša te djeca vole unatoč tome što ih sve više mora ići trbuhom za kruhom!

Ljubav smo im usadili mi njihovi roditelji, djedovi i pradjedovi koji smo bili spremni i živote dati za TEBE! Siguran sam da će, zatreba li, doći i oni koji su otišli trbuhom za kruhom, ili barem neki od njih, jer jedan je DOM, a svaki domoljub je ZA DOM SPREMAN!!!

Ivan Filipović

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *