Piše: Ivan Filipović

 

20 tisuća Hrvata s Thompsonom u Dubrovniku, četnici s Lepom Brenom u zagrebačkoj Areni.

Opet je na djelu podijeljenost unutar Hrvatske, zapravo, to je pravo lice hrvatske zbilje, hrvatske stvarnosti, na isti dan, u istoj branši, na glazbenom planu.

U Zagrebu je Arenu napunila bivša muslimanka, potom jugoslovenka Brena, neki je čak zovu i “lepa”.
U tom istom Zagrebu dupke punu Arenu je ona zagrijala do ključanja, točka usijanja je bila ona njezina pjesma iz nekih prošlih vremena i prošle države, naziva po nepostojećoj naciji, “jugoslovenka”, koju je, zamislite, u sred Zagreba, u srcu Hrvatske, u glavnome gradu svih Hrvata, pjevala nekad muslimanka, kasnije jugoslovenka Brena i s njom zajedno su pjevali svi u Areni!!??

E sad se zapitajmo tko je bio u Areni?
Jesu li u Areni bili samo Srbi i “jugosloveni” ili je tu bilo i Hrvata?
Ako je suditi po pjesmama i po deliriju uz pjesmu “jugoslovenka” onda su u Areni bili svi jugosloveni, ali baš svi.
Zapravo, tko imalo poznaje Zagreb, povijest i sadašnjost, vidjet će da to nije ništa ni čudno ni neobično.
Dakle, ideja jugoslavenstva je rođena baš u Zagrebu, u Hrvatskoj, u Zagrebu!

Zamislite, u Srbiji ta ideja jugoslavenstva nije ni razmatrana kamoli rođena, to što su oni iskoristili to jugoslavenstvo, to je nešto drugo.

Srbi su iskoristili trenutak, ali ideja jugoslavenstva je rođena u Zagrebu.
Ta ideja jugoslavenstva je nastala upravo iz te klike raznih kombinacija križanja nacija.
Već dugo su u Hrvatsku slani razni “službenici” tipa oficiri i milicajci, a Hrvatice im se podavale i rađale upravo te “jugoslavene”.

E to su ti jugoslaveni koje su pravili razni oficiri i milicajci nedefiniranog nacionalnog statusa, a rađale “Hrvatice”!!!
Davno je to bilo, u međuvremenu dobili rat protiv tih jugoslavena, a 2024. godine Zagreb puca od jugoslavenstva, ali doslovno puca!!!

Ništa ne mijenja činjenica da su tek prije tridesetak godina ti isti jugoslaveni napali Hrvatsku, ubijali Hrvate, rušili hrvatske gradove i sela, silovali Hrvatice i Hrvate, radili masakr, radili genocid u Hrvatskoj nad Hrvatima, i ne samo Hrvatima ali najviše nad Hrvatima!
Ti zagrebački jugoslaveni koji nisu bili vojno aktivni su bili negdje u mišjim rupama dok se to događalo, sad kad su opet jugoslaveni preuzeli vlast u Hrvatskoj opet Zagreb puca od jugoslavenstva i ističe sva obilježja jugoslavenstva.
S druge strane, za isticanje hrvatskoga stijega s prvim bijelim poljem ili HOS-ova stijega, oduzima ti se stijeg i plaćaš paprenu kaznu, e to je jugoslavenstvo na djelu!

Malu utjehu nam daje jug Hrvatske, u ovoj priči, na isti dan Dubrovnik je obilježavao Dan dubrovačkih branitelja.
Dubrovčani su pozvali Marka Perkovića Thompsona da im pjeva tim povodom, Marko im se odazvao i pjevao.
Marko je napravio iznimnu i izuzetnu atmosferu u Dubrovniku s Hrvatima koji su došli iz svih krajeva Hrvatske i Herceg-Bosne, pa i šire.

Dakle, mnogi Hrvati su pohrlili u Dubrovnik čestitati Dubrovčanima njihov dan i poslušati Marka Perkovića Thompsona kojeg, zamislite, u Hrvatskoj čiji je on bio branitelj i dragovoljac, zabranjuju upravo oni jugoslaveni koji u Zagrebu orgijaju s Brenom.
To je apsurd koji se može dogoditi samo u Hrvatskoj i Hrvatima, nigdje na svijetu se to ne može dogoditi, ni jednoj državi i ni jednoj naciji!!!

Ne, to je nemoguće, bi jedan drugi narod to sebi ne može dozvoliti, ali ni jedan, da ne kažem da bilo koja država to sebi dozvoli.

To se jedino može dogoditi Hrvatskoj i Hrvatima, i onda se pitamo tko živi u Zagrebu, tko su Zagrepčani?
E to je ta duboka država, duboka država koja ima sve pod svojom kontrolom, ali to je jugoslavenska duboka država, jer da je barem hrvatska duboka država onda bi sezala tamo u četrdesete pa bi imala smisla.

Ovo je klasika kako jugoslavenska duboka država hara Hrvatskom, evo Arena u Zagrebu i ne samo Arena u Zagrebu, i ne samo Brena, svi ti zlotvori iz Srbije dođu u Hrvatsku, naprave derneke, napune Arene po nekoliko puta, u Zagrebu, Splitu, Puli, Rijeci, Osijeku, a taj isti Marko Perković Thompson, dragovoljac i branitelj, ne može pjevati na tim mjestima, ne, jer Marko je dragovoljac, Marko pjeva o ljubavi, o Domovini, Hrvat je i ne pjeva o jugoslavenstvu.
Zato Marko ne može u Arenu, ali tješi što još uvijek ima mjesta gdje Marko može doći i pjevati.
Evo, to je nekakva utjeha nama koji smo Hrvati i koji se ježimo na pojavu tog jugoslavenstva koje okupira Hrvatsku!!!

Pitanje svih pitanja je, je li baš slučajno da u isto vrijeme, istu večer, u dva različita dijela Hrvatske okupi se skoro isti broj ljudi?

U Dubrovniku , u kišnoj večeri, okupi se dvadesetak tisuća Hrvata koji su uz pjesme Marka Perkovića Thompsona obilježili sjećanje na obranu Dubrovnika.

Dakle, u Dubrovnik su se slili tih dvadesetak tisuća Hrvata iz svih krajeva Hrvatske i ne samo Hrvatske, oni su imali jasan cilj, doći u hrvatski Dubrovnik, na Stradun, bez obzira na kišu i radovati se uz hrvatske pjesme pobjedi nad jugoslavenskim represivnim snagama toga vremena.
U isto vrijeme, u Zagrebu koji je sve manje hrvatski, u pravome smislu te riječi, u toplini Arene okupilo se dvadesetak tisuća jugoslavena, mahom iz Zagreba ali i pristiglih iz svih krajeva Hrvatske pa i šire.
Dakle, oni su se za razliku od Hrvata u Dubrovniku smjestili u udobnu dvoranu i uživali su jugoslavenskome repertoaru bivše muslimanke potom jugoslovenke, Brene.

Po meni, nije to slučajno.

To je vrlo jasna poruka i Hrvatima i jugoslavenima.

Iz Dubrovnika je odaslana poruka Hrvatima, još smo tu, još nas ima Spremnih opet stati na branik, zatreba li!
Poruka iz Zagreba, također Hrvatima, je, “i još nas ima, još smo tu i može nas se uvijek skupiti dvadesetak tisuća da vam prkosimo u vašoj Domovini za koju ste vi ginuli, a protiv koje smo mi bili u svakome pogledu”!!!
E sad, hoćemo li mi Hrvati izvući pouku iz tih poruka, na nama je!!!