Piše: Ivan Filipović
U ratu 1941.-1945. antifašizam je pobijedio fašizam.
U Hrvatskoj je bilo sasvim drugačije.
Pred kraj rata su se udružile dvije vrsta “borbenih” snaga.
Udružuju se snage koje koje su se borile za Jugoslaviju.
S jedne strane šumljaci koji su sebe zvali partizani i koji su imali cilj komunističku Jugoslaviju, i s druge strane četnici čiji je prvotni cilj bio Kraljevina, po mogućnosti čista od svih ostalih osim Srba.
Udruživanjem tih dviju fašističkih frakcija Hrvati su na vlastitoj koži osjetili sve čari “antifašizma” na njihov način!
Hrvati su njihov “antifašizam” skupo platili.
Stotinama tisuća Hrvata je pobijeno!
Stotinama tisuća kvadratnih kilometara hrvatskog teritorija je ukradeno!
I ta njihova “antifašistička borba” je trajala do devedesetih.
S kojim pravom oni i njihovi nasljednici danas pričaju o antifašizmu, i njihovim zaslugama za stvaranje Hrvatske ako se zna da je njihov cilj bio Jugoslavija, a nikako i nikakva Hrvatska, što je posebno naglašavao njihov “voljeni vođa” da će prije Sava poteći uzvodno nego li će Hrvatska postati slobodna!?!?
Svi koji su u tome pokretu i tome vremenu razmišljali hrvatski su završili nestankom s lica zemlje od kojih se mnogima ni danas za grob ne zna!
I onda dolaze devedesete, vrijeme kada u dijelu Europe u kojemu je vladao taj njihov “antifašizam” počinje masovnije buđenje nacionalne svijesti koje je bilo nemoguće zaustaviti.
Većina zemalja je to riješila na miran i civilizacijski način, sporazumom, a jugoslavenski “antifašisti” nisu mogli podnijeti činjenicu da je njihovo prošlo, i da su narodi odredili konzumirati svoju nacionalnu slobodu.
I tada se udruže iste snage pod okriljem petokrake i kokarde, i opet rade iste zločine po Hrvatskoj, Bih i Kosovu s ciljem uskratiti narodima, poglavito Hrvatima, pravo na slobodu i državu!
Fašisti pod kapama okićenim zvijezdom i kokardom ubijaju, pale, ruše, siluju, pljačkaju po Hrvatskoj i BiH s jasnim ciljem očistiti te prostore od onih koji nisu Srbi i tako stvoriti tu dugo sanjanu “veliku Srbiju”!
Hrvatski narod vođen Tuđmanom uzima oružje u ruke i staju u obranu Doma i Domovine.
Zajedno brane Domovinu sinovi ustaša i sinovi partizana kojima je Domovina cilj, ali s druge strane su opet zajedno potomci i nasljednici onih koji nisu htjeli prihvatiti bilo kakvu Hrvatsku!!!
Ovaj put smo uz hrabrost i odvažnost u borbi za slobodu imali i olakotni faktor da to nije bio svjetski rat, inače mi Hrvati ne bi ostvarili Slobodu i Državu!!!
Svakome dobronamjernome će biti jasno kad pogleda grb u Saboru ispod kojeg stoji 1990. godina i to je jedini temelj ove Hrvatske, a sve drugo su mantre i floskule!!!
I kad su poslije smrti dr. Tuđmana te snage opet došle na vlast, opet pokušavaju na sve moguće načine razvaliti Hrvatsku!
Taj čopor koji nije brojan, ali je dobro raspoređen i umrežen, od devedesetih traži način kako zaustaviti hrvatski hod ka slobodi i uništiti Hrvatsku!
Dokaz da nikada neće prihvatiti slobodnu Hrvatsku je njihov zaštitni znak, ” mi ili oni”!
I stoji to “mi ili oni”, mi smo oni Hrvati i ostali koji žive u Hrvatskoj i BiH, koji Hrvatsku doživljavaju svojom Domovinom i koji su ju SPREMNI i životima braniti, a oni su svi oni koji ne mogu prihvatiti realnost o Hrvatskoj kao slobodnoj državi, koji još sanjaju tamo neke “regione”, “bratstvo i jedinstvo”, “monarhije”,…!!!
Za njih su svi oni koji vole Hrvatsku fašisti, ustaše, mračnjaci,…, a oni koji joj rade o glavi su “antifašisti”, “naprednjaci”, “slobodari”!
Moraš biti dobro bolestan i lud da nastojiš u jednoj državi zabraniti ili osporiti pjesme, pozdrave i obilježja te države, a u isto vrijeme isticati obilježja, pjevati pjesme druge države koja je tek dva i pol desetljeća prije izvršila agresiju na tu državu!!!
I onda dolazi pitanje svih pitanja na temu antifašizma, mogu li oni što su do jučer ubijali i klali Hrvate pod patronatom petokrake i kokarde, činom presvlačenja odore, vješanjem pušaka o klin i pranjem noževa od hrvatske krvi, biti antifašisti???