Ima li sličnosti između II. svj. rata i Domovinskog rata barem kad su Hrvati u pitanju?
Piše: Ivan Filipović
Drugi svjetski rat je produkt jedne bolesne i opasne ideologije o pokoravanju svijeta od strane Hitlera.
On je našao za saveznike Italiju i Japan kao zemlje željne osvajanja tuđega teritorija, ali i jednu Hrvatsku koja je tu vidjela svoju šansu da ostvari dugo sanjanu slobodu.
Hrvati su osjetili povijesni trenutak da dođu do slobode, da iziđu iz mrtvačkog sanduka koji se zvao Kraljevina Jugoslavija.
Ogromna većina Hrvata je stala uz Pokret koji je to nudio.
Ona šačica komunista se šuljala po šumama i gorama i kovala planove kako se priključiti pobjednicima.
Lošim vođenjem Pokreta, krivim procjenama pojedinih vođa, pogrešnim svrstavanjem i još čitavim nizom nesretnih okolnosti Hrvati su izgubili državu.
Završetkom rata pojaviše se oni iz šuma i gora, usput im se pridružiše četnici koji su samo znakovlje zamijenili, i uz blagoslov saveznika, prije svih Engleza, napraviše vlast.
No, postojala je jedna prepreka u apsolutnom vladanju, a zvala se Hrvati!
Oni su bili jasni što žele i to će ih skupo koštati u novonastaloj tamnici naroda zvanoj Jugoslavija.
Bili su toga svjesni i novonastali vlastodršci.
Njihov vođa je javno rekao da Hrvati moraju umrijeti da bi Jugoslavija živjela!!!
I bi tako!!!
Stotine tisuća Hrvata svojim je životima platilo život Jugoslavije!!!
Bleiburg, Križni putovi, Jazovka, Huda jama, Tezno i još bezbroj znanih i neznanih jama i stratišta su mjesta na kojima se uzgajala Jugoslavija!
Pola stoljeća su ubijani Hrvati da bi živjela Jugoslavija.
bilo je trenutaka kad su na površinu izbijala nezadovoljstva Hrvata, dva najpoznatija su bila početkom sedamdesetih, Hrvatsko proljeće i Feniks, Raduša.
Na našu žalost, obadva su u krvi ugašena!
Opet su oni najžešći glavom platili, a mnogi su robijali zbog svojih čežnji.
I tako sve do devedesetih, povratnici iz šuma i gora i preobučeni četnici zagorčavali su život Hrvatima, a onim hrabrijima i oduzimali!
Devedesetih se Hrvatima pružila zadnja šansa da ostvare tisućljetni san, da ostvare hrvatsku slobodu i hrvatsku državnost!
Tu su prigodu iskoristili skupina hrvatskih domoljuba i mobilizirali Hrvate koji su jedva dočekali.
98% Hrvata je stalo uz Pokret i izjasnilo se za slobodnu i samostalnu Hrvatsku!
Tu činjenicu nisu prihvatili onih 2% Hrvata i 98% Srba čiji su biološki i ideološki preci ubijali Hrvate i Hrvatsku svih ovih godina od 1945.-1990..
Ta 2% Hrvata i 98% Hrvata bili su raspoređeni na svim ključnim mjestima u politici, vojsci, policiji i gospodarstvu, i svim silama su nastojali zaustaviti Hrvatsku na njezinu putu ka slobodi i samostalnosti.
Napali su Hrvatsku i na istoku, i na zapadu, i na sjeveru i na jugu, pa i u sredini, u srcu, u glavnom gradu.
Unatoč navodnoj trećoj sili Europe, unatoč moćnoj tehnici i naoružanju, unatoč petoj koloni, unatoč svim vidljivim i nevidljivim nedaćama koje su se nadvile nad Hrvatskom i Hrvatima, Hrvati su ostvarili tisućljetni san svojih predaka i izborili se za slobodnu i samostalnu Hrvatsku.
Krvavo su se izborili, iako bez oružja, bez političke potpore zapada, naprotiv, uz vidno protivljenje zapada koji je bio za opstanak Jugoslavije i nametnuli embargo na uvoz oružja za Hrvatsku.
Skupa je cijena koju su Hrvati platili za slobodu Hrvatske!
Ogromne su žrtve pale za slobodu Hrvatske!
Ogroman je broj onih koji su dali svoje dijelove tijela za slobodu Hrvatske!
Ogromne su materijalne štete razaranja!
Još ni rat nije bio završen, a već su biološki i ideološki sljedbenici partizana i četnika pokušali razvaliti Hrvatsku iznutra!
Još 1994. godine ta skupina je pokušala državni udar.
No, mudrom i odlučnom politikom Vođe Pokreta su spriječile taj pokušaj.
Na žalost, preranom smrću Vođa Pokreta širom se otvorila vrata protivnicima Hrvatske.
Uz obilnu materijalnu i “moralnu” pomoć svjetskih moćnika kojima Hrvatska nije sjela, a nisu joj mogli ništa dok su Vođe bili živi, doveli su na vlast upravo biološke i ideološke sljedbenike partizana i četnika!
Rezultat toga je dugo-godišnje ponižavanje Hrvatske i njezinih vrijednosti!
Ponižavani su i blaćeni pokojnici!
Ponižavani su i zatvarani branitelji!
Ponižavane su izvrsne i kao suza čiste oslobodilačke akcije hrvatske vojske!
Sudilo se generalima!
Osuđeni su branitelji!
Abolirani su četnici!
Raznim nepravdama branitelji su prisiljeni na suicide!
Dakle, i poslije Domovinskog rata onih 2% Hrvata i 98% Srba, koji nisu htjeli Hrvatsku, vladaju tom istom Hrvatskom!?!?
Ono što su za Hrvate i Hrvatsku poslije Drugog svjetskog rata bili Tito, Bakarić, Blažević, Ranković, Đilas i ostala bratija, poslije Domovinskog rata su Mesić, Boljkovac, Manolić, Račan, Perković, Pusić, Milanović, Pupovac, Štrbac, Stanimirović, Plenković i družina!!!
Hoćemo li opet čekati pedesetak godina da se trgnemo i progledamo???