Piše: Ivan Filipović

Kad se devedesetih stvarala Hrvatska, ogromna većina Hrvata je skupa s dobrim djelom onih koji nisu Hrvati ali im je Hrvatska Domovina stali su u obranu Hrvatske ne štedeći ni vlastite živote.
U isto vrijeme i na istom mjestu djelovale su i neke druge snage.
Snage koje su napale i rušile Hrvatsku, ubijali i progonili Hrvate, ali i snage koje nisu direktno djelovale ni u jednoj navedenoj skupini ali su sve svoje moći usmjerili da zaustave hrvatski hod ka slobodi!
Branitelji su, iako oskudno naoružani zaustavili napade Rašetine “JNA” i Raškovićevih četnika čiji točan popis ima sekretarica Milanka, a čiji su uniformirani članovi bili dva rođena brata Milorada Pupovca, Grčić, Stanimirović i još mnogi danas smješteni na dobro plaćene i sigurne pozicije u institucijama Hrvatske!
Valjda kao nagradu za ratna djelovanja?
Nisu im pomogla ni Lončareva zabrana uvoza oružja za Hrvatsku, ni Pusića lajanje po svijetu i još čitav niz sličnih likova poput goldsteina, puhovski, škrabala, banaca,…, da zaustave rađanje slobodne Hrvatske!
Nisu slobodu spriječila ni Perkovićeva udbaška ubojstva Paradžika, Barišića i još čitavog niza Hrvata koji su samo htjeli hrvatsku slobodu!
Nisu nas spriječila ni odlazak Račana i drugova i drugarica iz Sabora kad se glasovalo o slobodi.
Ni kasniji odlasci Mesića, Josipovića, Milanovića, Pusićke i sličnih u svijet bijeli šireći laži i objede o Hrvatskoj, usput štiteći svoje crvene guzice!
Svima njima unatoč i u prkos, Hrvatska je dočekala svoju slobodu i danas je vraćena tamo kamo i pripada, svome narodu, svojoj djeci!
Na žalost, ni deset godina nije trajala ta sloboda.
Desetljeće od osnutka i tek pet godina poslije rata Hrvatsku u potpunosti preuzimaju oni što su ju rušili, napadali ili ju jednostavno nisu voljeli.
To su pomno pripremali kroz sve one godine rata i poraća preko svojih ljudi koji su bili u sustavu.
Za deseti rođendan joj na “dar” dolaze njezini najveći neprijatelji na sve pozicije!
Za predsjednika dolazi zadnji predsjednik Jugoslavije i vrhovni zapovjednik “JNA” koja je rušila Hrvatsku i ubijala Hrvate!
Za premijera joj dolazi drug koji je napustio Sabor i izveo svoje drugarice i drugove da ne dignu ruke za slobodu Hrvatske!
“Predsjednik” za savjetnika uzima zadnjeg ministra vanjskih poslova Jugoslavije koji je u U.N. izborio embargo na uvoz oružja za Hrvatsku 1991.!
Te 2000. godine događa se neviđena čistka u svim segmentima društva i dovode se “stari kadrovi” kojima je cilj i zadaća rashrvatiti Hrvatsku i vratiti ju što bliže Beogradu!
Pod apsolutnom kontrolom partijsko-udbaške klike svi su segmenti koji državu čine državom, a narod slobodnim, sudstvo, pravosuđe, policija, vojska, mediji,…
Vratiše se dezerteri iz tuđine, oficiri presvukli odore, premanduriše se četnici, iz naftalina izvukoše sve one potrošene hulje i zauzeše pozicije!!!
Natjecali su se tko će bolje poniziti Hrvatsku, naročito taj omladinski pogon.
Milanović je želio nadmašiti Račana pa je Hrvatsku nazvao “slučajnom državom”, a Hrvate “nazadnom skupinom” koju samo on može dovesti u red jer mu je to u amanet ostavio njegov “veliki vođa”!
Možete li zamisliti kako je Hrvatu koji je sudionik i suvremenik Domovinskog rata kad se sjeti pada Vukovara kad je general Rašeta dao zeleno svjetlo svojim koljačima da upadnu u vukovarsku bolnicu i naprave Ovčaru, a danas gleda kako Rašeta mlađi, novinar koji docira Hrvatskoj u svemu i nameće joj neka pravila i vrijednosti koja su identična vrijednostima Rašete starijega???
Sve ovo navedeno podsjeća na vrijeme poslije 1945. kada su iste ideologije i isto znakovlje, zvijezda i kokarda, napravili neviđeni zločin nad Hrvatima na stravičnim Križnim putovima.
Tada su snage koje za vrijeme rata nisu nikada porazile Hrvatsku vojsku već su poslije rata, voljom saveznika postavljene da ustroje državu, uradile ono što nisu mogle u ratu, poubijali su stotine tisuća Hrvata, vojnika koji su položili oružje, civila koji su bježali pred “osloboditeljima”, žena i djece koje su ostavile sigurnost doma svoga bježeći u neizvjesnost pred “osloboditeljima” i “narodnom vojskom”!
Oslobodili su Zagreb od Hrvata i naselili ga šumljacima s Kozare i ostalih planina!
Pola stoljeća su držali Hrvate u okovima kolektivne krivnje i progonili i ubijale one koji su mislili drukčije od njih!
Trajalo je to sve do devedesetih kad su Hrvati rekli dosta, a oni se primirili i čekali priliku koju nisu trebali dugo čekati, tek desetljeće.
U Domovinskom ratu Hrvati su ostvarili pobjedu kojoj se nitko osim Hrvata nije nadao niti vjerovao u to, ali to je dokaz da se sve može kad se jako želi!!!
Tada je Hrvatska vojska porazila “JNA” i četnike, zvijezdu i kokardu, ali samo na bojnom polju.
Odmah poslije rata “zvezdaši i kokardaši” su promijenili odore kao i 1945. i opet se uvalili među pobjednike, u hrvatsku vojsku i policiju koju im je 2000. omogućio tito onoga vremena (Mesić) uz pomoć rankovića (Račana), blaževića (Bajića) i družine, tako da još uvije ti kadrovi izrasli iz “zvezde i kokarde” čine okosnicu vojske i policije!
A što radi hrvatski narod?
Šuti.
Šuti kao i u vremenu 1945.-1990..
Šute iz razloga da ih ne proguta mrak kao i mnoge koji nisu šutjeli!
Što danas rade branitelji?
I oni šute, ili vrlo rijetko i vrlo rijetki dignu svoj glas, ali nedovoljno jako i nedovoljno uvjerljivo, tek da nešto kažu.
Prepustili su svoju sudbinu u ruke poltrona Đakića i sličnih ljigavaca koji su na čelnim pozicijama Udruga koji gledaju samo sebe!!!
A da su oni pobijedili?
Gdje bi bili mi?
Većinu bi nas pobili kao i poslije 1945., a oni što bi preživjeli i ostali u Hrvatskoj ne bi imali prava ni na što, bili bi roblje s jedinim pravom raditi za gospodare!!!
Dok branitelji koji sve ovo ne mogu podnijeti, a ne mogu ništa promijeniti rade suicide i dižu ruku na sebe, dotle se novopečeni “antifašisti” razmahali dižući galamu i stavljajući opet Hrvatima kolektivnu krivnju ili pogrešnu stranu!
A da smo mi Hrvati svjesni svoje snage, da smo mi branitelji svjesni svoje moći, a da smo zajedno svjesni svoje ugroženosti, ustali bi i za sva vremena “zvezdaše i kokardaše” pospremili u reciklažno dvorište povijesti!
Skupilo bi nas se više od milijuna i vratili Hrvatsku Hrvatima, očistili sve od okupatora i ne dali im više nikada priliku da se išta pitaju!
Lustrirali bi i stare i nove “partizane” i četnike, lustrirali bi i stare i nove ratne profitere i vratili bi Domovini sve što su pokrali veliki prevaranti kroz pretvorbu i privatizaciju i ostale vidove pljačke!
Ako smo devedesetih mogli osloboditi Hrvatsku kada je trebalo oružja, a mi ga nismo imali, ako smo mogli unatoč činjenici da nitko u svijetu, ili vrlo rijetki, nije bio za slobodnu Hrvatsku, ostvariti njezinu nezavisnost, onda vrlo jednostavno danas možemo vratiti Hrvatsku Hrvatima!
Dovoljno je da nas ustane milijun diljem Hrvatske i kažemo dosta, tražimo od predsjednice da raspusti Sabor i raspiše izbore, da iziđemo na izbore i izaberemo i izaberemo između nas one najbolje koji su dokazali da su spremni sve dati za Hrvatsku, a Hrvatsku ni za štoi da se napravi hrvatska vlast koja će štititi Hrvate i Hrvatsku!!!
Želim vidjeti Hrvatsku ponosnu i čistu, jer ona je oprana krvlju svojih najboljih kćeri i sinova!!!