Piše: Ivan Filipović
Islamski radikalizam u BiH kao da je odjedanput postao novost, udarna vijest, nešto tek viđeno, a zapravo taj isti islamski radikalizam stanuje u ovoj BiH onoliko koliko je i ona stara.
Dakle, islamski radikalizam je stvarao ovu BiH, ili barem pokušavao stvarati.
Događanja su to pokazala, itekako.
To su na svojoj koži osjetili Hrvati u BiH tamo gdje su imali direktne dodire s njima, a poglavito u Središnjoj Bosni.
Takve su grozote radili da je to neviđeno od četničkog pokolja 1942..godine.
Nisu bili pošteđeni ni Srbi tog radikalizma tamo u nekim dijelovima oko Ozrena.
I to je prestankom rata samo zataškano, samo su oružje odložili u “šoške” i čekaju novu prigodu.
Muslimanske politike nisu ništa učinile da se riješe tih islamskih radikalista uvezenih iz arapskih zemalja, uostalom, kako će ga se oni riješiti kad su ga oni i stvorili!!!
Kroz BiH je prošlo ogroman broj mudžahedina i raznih islamskih radikalista iz svih islamskih krajeva svijeta.
Mnogi su ostali, zapravo nitko ne zna ni približno točan broj onih koji su ostali.
Mnogi su islamski radikalisti iz BiH odlazili u razne terorističke akcije diljem svijeta pa i u Ameriku.
Ostali su u BiH upravo uz blagoslov muslimanskih politika iz toga vremena koje su im davale sve moguće privilegije, državljanstva, mirovine, status, zemlju, kuće, imanja, stanove, žene, sve su im davali!!!
Sve su im davali samo da ih zadrže jer su u njima gledali sigurnost u nekim novim mogućim sukobima!!!
Dok se recimo na drugoj strani, kod Hrvata i Srba, nije tako radilo.
Nije ni moglo, dobar dio srpskog oficirskog kadra je procesuiran u Hagu ili kod domaćih sudova, ili pobjegao u Srbiju.
Hrvatskog također, mnogi su izručeni Hagu, a mnogima su pripremljene optužnice koje su ih otjerale iz BiH jer im je Hrvatska nudila mogućnost i zaštitu od tih progona.
Zato nije bio moguć ni hrvatski ni srpski radikalizam u onoj mjeri u kojoj je bio muslimanski.
Islamski radikalizam je imao apsolutnu potporu i blagoslov muslimanskih politika svih ovih godina od završetka rata i svih politika koje su bile na vlasti pa i u oporbi.
Dakle, sve muslimanske politike, od onih najradikalniji do onih što se nazivaju “građanskim”, imaju isti stav o tome radikalizmu i oni ga uzgajaju, uspješno ga uzgajaju.
Nije malo prostora u Federaciji gdje se taj radikalizam i danas uzgaja, od Mehurića, Gornje Maoče, Vozuće, sela oko Jablaničkog jezera, Nemile i još čitav niz lokacija.
Tamo gdje oni stoluju vladaju njihovi zakoni i tamo je pristup policiji je zabranjen, muslimanski dio policije niti ne želi tamo odlaziti i provjeravati jer znaju, a ostalima je zabranjeno.
Što narod kaže treba stisnuti pa otići među te teroriste i zaviriti u te njihove enklave i baze, pitanje je kako bi se sve to završilo.
I sad se čudimo što su u Mostaru događa to što se događa.
To je otkriveno.
Koliko se takvih ili sličnih slučajeva dogodilo, a nitko ih nije otkrio i ostalo je prešućeno.
Zasigurno je bilo i toga, ali eto, nije otkriveno i nije o tome pričano.
Pogledamo li strukturu na tim odgovornim političkim pozicijama tipa ministarstava obrane i sigurnosti, iz reda muslimanskih politka, vidjet ćemo uvijek radikale, ali baš uvijek.
Likove koji su osumnjičeni ratni zločinci, protiv kojih se dizale optužnice, padale optužnice, zataškavale, obnašali su i obnašaju te dužnosti, ministar obrane, ministar sigurnosti, i smjenjivali se.
Ni ovaj aktualni ministar obrane nije ništa bolji, i on je sudionik rata i postoje osnovane sumnje da je okrvavio ruke hrvatskom krvlju, neki kažu i srpskom.
Ali, njega nitko i ništa ne priječi da on obnaša funkciju ministra obrane.
E sad, pogledamo li iz reda Hrvata tko je obnašao i obnaša ministarske pozicije obrane i sigurnosti, vidjet ćemo likove koji nemaju veze s obranom.
Samo kod Hrvata je moguće da im neizostavan kadar u području sigurnosti i obrane budu likovi koji su u ratu bili na suprotnim stranama, prvo u “JNA”, kasnije u “ABiH”!!!
Dakle, oni obnašaju te zapovjedne odgovornosti koje pripadaju Hrvatima, i neka mi netko objasni kako će ti likovi štiti interese Hrvata ako su ratovali protiv Hrvata?
Nikako.
Ili možda i hoće, hoće jednako kao i Željko Komšić.
Dakle, sve ista branša i ista garnitura iz anacionalnog inkubatora, i stoga u hrvatskoj politici u BiH nema hrvatskog radikalizma, a trebalo bi ga biti, čak i moralo bi!!!