Obljetnice su vrijeme kad se nešto obilježava, vrijeme kad se okupe sudionici onoga što se obilježava i podijele srdačne trenutke susreta.

No, je li baš tako???

 

Piše: Ivan Filipović

 

Evo, prođe još jedan Dan Brigade.

O nekim stvarima neću jer sve je rečeno i viđeno, ali ću nešto reći o onome što su svi prešutjeli, što se nije vidjelo, a trebalo se vidjeti, što se nije čulo, a trebalo se čuti i onima koji nisu tu, a trebali su biti!!!

Ja ću svoj osvrt bazirati na tome, biti će još osvrta na druge teme tipa Spomen sobe, ali o tome drugi put.

Dakle, prođe još jedna obljetnica osnutka  Brigade Rama.

Brigada Rama je utemeljena puno prije toga nadnevka i nije utemeljena u jednome danu, to je bio proces koji je trajao prilično.

Malo po malo, od seoskih straža, seoskih postrojbi, stvorena je Brigada Rama, ali taj nadnevak 8.5. je uzet iz razloga što je toga nadnevka poginuo jedan od zapovjednika Brigade Rama, Marinko Beljo.

Gledajući i prateći to obilježavanje, i sam sudjelujući u njemu, nekako me dobrano podsjetilo na te ratne godine.

Gledajući strukturu prvih redova, zapravo me tu najviše povuklo na ta ratna vremena.

“Specijalci” i zapovjedništvo, zapravo njihovi dijelovi, su u prvim redovima, a ratnici s prve crte i iz prvih redova, iz tih ratnih godina,  su opet negdje po kotama ili tko zna gdje!!!

Dakle, jedino lokacija nije ista, u tim ratnim godinama nije se baš mogla okupiti ta “elita” na tim platoima od crkve do ondašnjeg Šimšira, a sve drugo je skoro isto.

Ratnici koji su u ta vremena zaista bili na prvim crtama i u rovovima, nema ih u prvim redovima danas, nema ih, zapravo vrlo ih malo ima ikako nazočnih.

Prvi redovi danas su rezervirani za “specijalce” i zapovjedništvo, koji su ako je suditi po odličjima, po “zaslugama i svemu što pripada ratnicima, sami obranili Ramu!!!

Po tim parametrima na prvim crtama nije bio nitko osim njih, međutim, svi mi suvremenici toga vremena i sudionici tih događanja znamo da to nije tako.

Znamo da su neki drugi momci bili tamo gdje se ginulo!

Znamo da su neki drugi momci provodili zore i dane, i noći i jutra, po kišama, snjegovima, blatu, olujama, suncu i svim tim raznim uvjetima brinući se za sigurnost, prije svega svojih obitelji koje su ostale iza njihovih leđa, čitave Rame u ljudskom i teritorijalnom smislu pa i ovih “specijalaca” i zapovjedništva uključujući i ove odlikovane i “zaslužne” koji su u ta ratna vremena bili na dobroj udaljenosti i debeloj sigurnosti!!!

I kad čovjek to zna i kad ovo danas pogleda, jedini zaključak koji se nameće je; što je Rami trebalo preko tisuću ratnika na prvim crtama i u rovovima ako su sve odradili šačica tih “specijalaca” i zapovjedništva, njih stotinjak, možda malo više, je odradilo sve ono što se pripisuje Brigadi Rama!!??

Malo je tužno onima koji su proveli rat na prvoj crti i po rovovima, gledati ovu sliku, tužno gledati ovu sliku i redovito gledati iste “zaslužne face” u prvim redovima, a kad su bili prve crte, kad su bili rovovi, tih se faca nije tamo viđalo!

Još žalosnije od toga je što mnogi istinski ratnici koji su vrijeme provodili na prvim crtama i u rovovima, čak niti ne znaju za ta događanja!

Objave se pozivi po portalima, pročita se na radiju, ali, očito se zaboravlja da postoje bivši ratnici koji nemaju mogućnost pratiti takve komunikacije!!!

Koji žive na marginama!

Koji žive, što bi se reklo, od Božje providnosti!!!

Ali ne, za takve nitko ne mari, takvi nikoga ne zanimaju i takvi su ovim “specijalnima i nakinđurenim” nebitni!!!

Oni su sami sebi i važni i bitni i dostatni, bitno je da se oni uredaju, da se naslikaju i da su taj dan naslovnice pune njihovih faca, a sve drugo je prošlost, jer već za dan dva neće se ni pričati o tome, neće nitko ni pitati, Što ono bijaše???

Vrhunac podijeljenosti je nedolazak nikoga iz Samostana na Šćitu na tu proslavu.

Pitanje je čija je ideja ne pozvati Samostan, organizatora, dakle Udruga, ili financijera, dakle Načelnika?

Čija god je ne služi mu na čast!!!

Vrhunac licemjerja je ne spominjanje imena Marinka Belje čiji se nadnevak pogibije koristi kao Dan Brigade!!!

Ni u vjersko dijelu niti u službenom svjetovnom dijelu obilježavanja, i njima neka služi na čast, ako ju imaju!!!

 

Završit ću uvodnim riječima novinarke PRO tv, ” od davnih vremena prostor Rame bio je raskrižje važnih putova koji su iz Primorja i Dalmacije vodili dalje u unutrašnjost, zbog svoga geostrateškog položaja Rama je oduvijek bila meta brojnih vojski i osvajača, od Rimljana, Turaka, Talijana i drugih vojski iz  Drugog svjetskog rata pa do Domovinskog rata kada je neprijatelj želio zauzeti to područje. Zbog niza povijesnih okolnosti ali i smjenjivanja različitih vojski, često je dolazilo do stradavanja. Sve je to ostavilo neizbrisiv trag u povijesti Rame i sjećanjima brojnih ljudi”.

Ja ću dodati, više su posljedica, negativnih, od svega nabrojanoga ostavile izdajničke politike, uglavnom domaćih izdajnika i  stranih sluga ili sluga osobnih interesa koje vlada Ramom zadnjih godina!!!