Ne želim ostati nedorečen, stoga ću ići s još puno tekstova o ratnom i poratnom vremenu i nepravdama koje proživljavaju branitelji koji su postali zaboravljeni!!!

 

Piše: Ivan Filipović

 

Ovih me dana pita jedan suborac, što ti sve to treba?

Koje, pitam ga.

Pa to pisanje o nekim stvarima koje bi trebale ostati barem tajna, ako već ne vojna.

Jesam li išta slagao, pitam ga?

Nisi, reče mi.

U čemu je problem, pitam ga?

Pa veli, znaš, Muslimani se smiju našima svađama i onome što oni ne bi smjeli znati.

Pitam ga, pa čovječe gdje ti živiš, ili zaista ne vidiš što se događa ili se praviš lud?

Znam ja, ali…, veli mi.

Nema ali, čovječe, nema više tajni, ni vojni ni obični, vojne tajne su prodali obavještajci iz Brigade, o čemu svjedoči oni koji su ih kupovali!!!

Pa dobro, veli, možeš izbjeći sukobe s vlastima.

Kako, pitam ga?

Je li tako što ću potvrđivati njihove laži?

Je li tako što ću odobravati njihov kriminal?

Je li tako što se slagati s njihovom izdajom Rame i Ramljaka?

Je li tako što će mi zaposliti dijete negdje u te njihove izmišljene utvrde za zbrinjavanje djece podobnih?

Je li tako što će mi “donirati”, mimo protokola, neka sredstva za neke intervencije na kući?

Znam, ima bezbroj načina kako ostati blizak tim odnarođenim vlastodršcima.

Svaki od tih načina je u suprotnosti s mojim životnim stavom!

Bilo je i s tvojim, do jučer, ali eto, kupiše te!

Kupiše te za siću, a nisam te poznavao takvoga.

U ratu si bio hrabar, nisi uzmicao, što ti učiniše?

Vidiš prijatelju, ja nisam ratovao za poziciju niti privilegiju, stoga ni u miru ne mogu gledati nepravdu i pljačku bez riječi protivljenja!!!

Eto, ako ti misliš da su životi naših prijatelja i krv njihova manje vrijedni od tih sitnih “privilegija” koje vam nude za lojalnost, onda nemamo ništa zajedničko!!!

Samo da znaš, otići će oni, vrlo brzo, tamo gdje i pripadaju, a ti si ponos svoje djece bacio pred noge tih zulumćara, bacio si bisere pred svinje!!!