Pošto je počela još jedna akademska godina, postaviti ću samo nekoliko pitanja djeci bogataša koji su svoje bogatstvo stekli pljačkom, lopovlukom pa i na krvi ratnika.
Piše: Ivan Filipović
Pa evo nekoliko pitanja za djecu tih novokomponiranih bogataša koji su to svoje bogatstvo stekli pljačkom javnog dobra, društvenih poduzeća ili raznih proračuna.
Pitam vas, kako se osjećate kad vidite veliku većinu vaših kolega studenata koji jedva krpe kraj s krajem, čiji se roditelji bore na razne načine kako bi svojoj djeci osigurali školovanje, dok vi u istom vremenu imate svega, i previše?
Kako se osjećate dok te vaše kolege studenti čiji su roditelji branitelji koji su riskirali živote i obranili i sačuvali ovo što danas imamo, dok su vaši očevi u to vrijeme krali iz vojnih blagajni?
Kako se osjećate vi koji ste svjesni da niste znanjem zaslužili upadanje u kvotu onih koji ne plaćaju studiranje, ali ste to dobili samo što ste djeca takvih ili političara?
Kako se osjećate tako privilegirani, a pored sebe vidite djecu branitelja čiji očevi nisu sudjelovali ni u jednoj nečasnoj radnji?
Kako se osjećate vi koji prilikom ženidbe ili udaje, od svoj roditelja bogataša, u prijevodu pljačkaša javnoga dobra, u jabuku dobijete ključeve od stana, dok vaše kolege, vaše generacije običnih smrtnika i djeca branitelja zahvaljuju Bogu ako troškove svadbe mogu podmiriti od jabuke?
Kako se osjećate vi koje i prije završetka školovanja čekaju probrana radna mjesta, u probranim poduzećima ili ustanovama dok vaše kolege, djeca branitelja i običnih smrtnika, s puno boljim prosjekom, poslije završenoga fakulteta, ne pristanu li biti sluge vaših roditelja, moraju preko bijela svijeta po kruh svoj svagdašnji?
Kako se osjećate i imate li imalo grižnju savjesti, ako vam poznato što je to, kad sretnete te svoje kolege i generaciju koji su potjerani diljem svijeta od tih vaših roditelja bogataša i pljačkaša?
Možete li im pogledati u oči?
Možete li ih pozdraviti kao ljudi?
Ili ste i vi poprimili osobine tih svojih roditelja pljačkaša, pa vam je svejedno i s prijezirom gledate na te svoje kolege čiji očevi im nisu u mogućnosti priuštiti što vama vaši jesu?
I na kraju, pitanje za vas, jeste li svjesni na koji način su su ti vaši roditelji bogataši i pljačkaši došli do svega toga s čime se danas razbacuju i s čime vas časte?
Jeste li vi svjesni da je to sve došlo pljačkom i otimačinom tuđega?
Jeste li vi svjesni da je to sve netko trudom, znojem pa i krvlju stjecao godinama da bi se ti vaši roditelji bogataši i pljačkaši domogli jednim potezom pera ili olovke?
I zaista me zanima imate li išta ljudskoga u sebi pa da kažete tim svojim roditeljima pljačkašima, ne, ovo nije nije naše?
Ovo je opljačkano!
Ovo je tuđe!
Ovo ne želim!
Vratite tamo odakle ste to i uzeli!
Ili postajete oni i nastavljate tamo gdje su oni stali?
Nemojte zaboraviti, bez obzira kakve odgovore imate na ova pitanja, da savjest proradi, kad tad!!!
I nemojte misli kako su vaši očevi genijalci koji su stvorili to bogatstvo, ne, oni su obični lopovi koji su to pokrali!!!
I da, pitajte ih znaju li što znači miran san???