Želim gledati Hrvatsku ponosnu i čistu, jer ona je oprana krvlju svojih najboljih kćeri i sinova kroz povijest!!!
Želim svoju vjeru gledati u najljepšem sjaju, jer ju je svojom krvlju oprao Isus Krist!!!
Piše: Ivan Filipović
Mi Hrvati smo skloni busanju u prsa kako smo smo Veli Hrvati, kako smo nacionalno svjesni, kako smo spremni svašta učiniti za svoju Domovinu, poglavito branitelji koji su zaista pokazali da su spremni i život dati za Domovinu, koji su krvarili za Domovinu, koji su bili spremni dati sve što imaju.
A u isto vrijeme gledamo kako nam tu istu Domovinu uništavaju i razgrađuju!??
Dakle, mi smo bili spremni i živote dati, i životima ju branili, najbolji među nama su to životima platili, da bi, evo, odmah poslije rata sve u svoje ruke preuzeli oni koji ju nisu htjeli, oni protiv kojih smo se borili!!!
Najmanje što možemo učiniti je upitati se jesmo li mi licemjeri, jesmo li lažovi, jesmo li neiskreni, i sve to prema sami sebi!!!
Ako oni isti koji se smatraju velikim domoljubima, velikim Hrvatima, koji su bili spremni i uzeli pušku i stali na branik, krv svoju ponudili, živote svoje ponudili, ako mi danas mirno gledamo kako nam razgrađuju ono za što smo bili spremni poginuti, onda se zaista trebamo zapitati jesmo li se mi u međuvremenu pogubili???
Što se to s nama dogodilo?
Što je utjecalo na nas da se tako pasivno ponašamo?
Jesu li nas ti koji krčme državu i pljuju po krvi i kostima naših prijatelja uvjerili kako smo mi sve to uzalud radili, kako to nema nikakve vrijednosti, jer evo da ima ne bi mi dozvolili njima obezvrjeđuju ono za što smo ginuli!!!
Dakle, pitanje kratko i jasno, svima Hrvatima, poglavito braniteljima, jesmo li se mi pogubili u hodu???
Ili smo, možda, izgubili osjećaje za vrijednosti koje su nam nekad bile istinske vrijednosti?
Ili smo u međuvremenu, nesvjesno, zatrovani nekim novim “vrijednostima” koje nemaju ništa zajedničko s onim u što smo vjerovali devedesetih?
Ta pitanja traže odgovore, a odgovore na ta pitanja možemo dati sami sebi, jer ja ne mogu znati što je u tvojoj glavi i što je tebe dovelo do takve pasivnosti, ni ti ne možeš znati što je mene, ali možemo znati, valjda, svatko za sebe.
Druga stvar, mi koji se smatramo Katolicima, odlazimo na Svete Mise, primili smo Sakramente, svojoj djeci dajemo Sakramente, na temelju toga vjerujemo da smo istinski vjernici.
A u isto vrijeme gledamo kako nam tu KATEDRALU VJERE, STUPOVE VJERE uništavaju lažni proroci, vukovi u janjećim kožama i razni skorojevići koji vjeru i pozicije koje imaju unutar vjerske zajednice koriste samo za svoj lagodan život i materijalno bogaćenje!
Ako smo mi svjesni toga, onda nešto s nama nije u redu!!!
Onda trebamo potražiti pomoć, ne znam od koga, ali ju moramo potražiti!!!
Ako smo pak nesvjesni toga, ako nam to rade, a da mi nismo svjesni što nam rade, onda je pitanje jesmo li mi uopće vjernici???
Možda smo mi samo vjernici utoliko što sebe smatramo vjernicima?
Dakle, zapitajmo se, može li biti istinski vjernik onaj koji mirno gleda kako mu razni skorojevići i sotonine sluge uništavaju svetinje, uništavaju crkve i vjeru pretvaraju u vlastiti biznis???
Kažem, ako smo svjesni toga, onda nešto s nama nije u redu.
Ako pak nismo svjesni, onda smo opet za promatranje i analizu, i treba nam pomoć, možda neke druge vrste, ali zasigurno ne možemo za sebe reći da smo niti vjernici niti stabilni i dobri ljudi!!!