Najgori strah je onaj od kojeg strahuješ i boriš se protiv njega, a on ti se ostvari!!!

 

Piše: Ivan Filipović

 

Strah je najbolji čovjekov prijatelj, naravno ukoliko se razumno koristi.

Međutim, zna biti i najveći neprijatelj ukoliko on preuzme kontrolu nad čovjekom umjesto da čovjek kontrolira strah!!!

Strah je, dakle, sastavni dio svakoga čovjeka pa i svakoga živoga bića.

Svi strahuju od nečega, u nekom trenutku.

Najveći strahovi se događaju u kriznim vremenima, u vremenima sukoba, ratova, pogibeljnih situacija, tu dakle strah dolazi do svoga maksimalnoga izražaja.

Poznato mi je i iz osobnog iskustva jer sam aktivni sudionik rata i bezbroj puta sam bio u situaciji biti ili ne biti, i kada se pojavljivao strah, dolazio, uzimao osjećaje, pa mogao bih čak reći da je preuzimao kontrolu nad nekim potezima koje sam povlačio u određenim trenucima!!!

Ne smatram se nešto posebno hrabrim, ali se još manje smatram strašljivim, dakle čovjekom od straha.

Zapravo, nije mi bilo svejedno, ušao sam u taj rat svjesno i s debelim razlogom, a to je SLOBODA!!!

Kad se čovjek bori za SLOBODU onda je spreman suočiti se s najvećim strahovima!!!

Međutim, čitavo vrijeme rata imao sam jedan poseban strah, strah ne hoću li preživjeti, hoćemo li dobiti određenu bitku, hoćemo li dobiti rat, hoću li biti ranjen, hoću li ostati invalid, hoću li poginuti, dakle, to mi nije bio primarni strah, svi ti strahovi, svi su oni bili tu, ali, iznad svih njih je bio strah HOĆE LI BITI UZALUD OVO ŠTO RADIMO?

Hoće li biti uzalud ako poginem, a nisam ostvario cilj?

Hoće li biti uzalud smrt mojih poginulih prijatelja i suboraca, ako ne ostvarimo cilj?

Hoće li biti….

Zapravo, što ako dobijemo rat, a ne ostvarimo SLOBODU, ne ostvarimo taj cilj?

E to je strah koji me je pratio čitavo to vrijeme, i na žalost, to je strah koji se zapravo ostvario!!!

Strah od kojeg sam najviše strahovao, a koji se u potpunosti ostvario, dakle, nismo ostvarili ono za što smo se borili, a nismo izgubili rat!!!