Piše: Ivan Filipović
Tvrdnja nekih iz fratarskih krugova da su fratri ekskluzivni čuvari i zaštitnici vjere i nacije kod Hrvata u BiH ne stoji.
Prije će biti da su oni jedni od čuvara vjere i nacije, ali da je narod odigrao ključnu ulogu u očuvanju vjere i nacije.
Ovu svoju tvrdnju ću potkrijepiti činjenicama iz vremena turske vladavine ovim prostorima.
Neću ići daleko po primjer, ostat ću tu u Rami i dokazati da je narod ključ svega, a da su svi drugi, posebice vlasti, duhovne i svjetovne, tek provoditelji Zakona koji često i nije na strani naroda.
Ili bi barem trebali biti?
Turci su 1463 izdali Ahdnamu i dali je fra Anđelu Zvizdoviću na polju Milodražu između Kiseljaka i Busovače.
Ona je vrijedila tek nešto u početku, kasnije kao da je nije ni bilo, možda je tek po neki fratar imao koristi od nje.
Kako je vrijeme odmicalo Turci su postajali k’o vuci, a neki fratri k’o Turci!
Ta se tvrdnja u Rami obistinila nakon više od 200 godina postojanja Ahdname.
Turski zulum je dozlogrdio Ramljacima, ali više nego njima izgleda dozlogrdio je fratrima koji su bili u Rami.
Rezultat toga je najveća seoba iz Rame koja se događa 1687. godine pod pokroviteljstvom i vodstvom fratara.
Taj događaj je zasigurno najveća katastrofa koja je zadesila Ramu pod direktnom odgovornošću fratara koju isti nikada priznali nisu.
Zašto?
Oni su to uradili po nagovoru Mlečana što im nimalo ne umanjuje odgovornost!
Mlečani su gledali svoj interes, tako da dobiju besplatne graničare, a fratri su gledali samo izvući svoje guzice, jedino su Rama i Ramljaci apsolutni gubitaši.
Mlečani su poslali vojsku koja je povela “oce fratre”, njih 15-ak, što fratara što đaka, i tek jedan manji dio Ramljaka koji su nevoljko krenuli sa Mlečanima i fratrima.
Fratri su sami zapalili crkvu i samostan da ih ne Turci ne bi oskrnavili, , a Mlečani su ubijali sve Turke koje su zatekli i opljačkali im imovinu.
Čudna karavana je napustila Ramu, neki sa suzama u očima i tugom u srcu, a neki sa punim tovarima i s osmjehom na licu.
Fra Stipan Matić je bio protiv odlaska i od žalosti je sišao s uma!
Fra Andrija je vrlo prisan sa Atlagićem da je bio jako sumnjiv i puku i fratrima!?
Godinama poslije su Ramljaci koji su ostali u Rami ispaštali zbog mletačkog harača i ubijanja.
Neviđene muke su proživljavali oni koji su ostali na svojim ognjištima, unatoč činjenici da nisu ništa krivi.
Dokaz da je puno više Ramljaka ostalo nego otišlo su i izvorna ramska prezimena koja nalazimo i u Dalmaciji.
To su: Filipovići, Nikolići, Jozići, Kovačevići, Lovrići, Bilići, Grubišići, Kuraje, Milišići, Jeličići, Topići, Ripići, Groznice, Petrovići, Džaltići, i drugi.
Spominje se da je tek 1703. godine održana prva misa u Rami poslije seobe, koju drži fra Stjepan Margetić.
No, nije baš jednostavno išao odlazak.
Kažu da je i slika Gospina koju su nosili pružala otpor!
Da je na Kamenu iznad Orašca pustila suzu i rekla onu antologijsku; “moja Ramo, moja ljuta rano”!!!
Koje li ironije, fratri su je silom odnijeli u Sinj, skoro 350 godina poslije fratri joj krivotvore stazu odlaska???
Ali, jedno svima mora biti jasno.
Kad su fratri odnijeli Gospinu sliku u Sinj i odveli nešto manje od pola naroda, Gospa nije zaboravila Ramu!
Nije zaboravila ovaj svoj ostavljeni i prezreni narod koji je ostao!
Sliku su odnijeli!
Oni su pobjegli!
Ali Gospa nije pobjegla!
Gospa je bila uz svoje Ramljake, uz svoj narod, i davala mu snagu da sve to prebrodi, preživi, i da im potomci u Rami dožive ovo današnje vrijeme!
Da danas njihovi potomci žive u Rami, svojoj, slobodnoj Rami!
Zaključak; Ramljak uz Gospinu pomoć može sve, i nitko mu ništa ne može, ni okupatori ni izdajnici!!!