Piše: Ivan Filipović

 

U prvom čitanju se govori o žeđi Izraelaca hodajući pustinjom.

Mrmljali su protiv Mojsija pitajući ga što ih izveo iz Egipta ako će u pustinji pomrijeti od žeđi?

Mojsije se obratio Bogu i tražio pomoć.

Bog mu je rekao što učiniti i kako dobiti vodu, i to je i učinio.

Ovo me neodoljivo podsjeća na izlazak Hrvata iz jugoslavenskog ropstva.

Hrvati su vapili za slobodom koju su i dočekali.

Međutim, jugo i ostale skupine kojima ne odgovara sloboda Hrvata bi nas vratila u naš “Egipat”, u Jugoslaviju!!!

Na žalost, prepustili smo vlast takvima koji sve rade na povratku u ropstvo!!!

Danas se mnogi Hrvati pitaju, gdje je ta dugo čekana Sloboda?

A slobodu su nam ti zagovornici ropstva ogadili pljačkom i uništavanjem Hrvatske, na svakom polju!!!

 

I Evanđelje govori o vodi.

Isus na zdencu susreće ženu od koje traži piti vode koju je zahvatila.

U tome razgovoru Njega i žene otvorila se rasprava o vodi koju On traži od nje i Živoj vodi koju joj On nudi.

I zapravo, rekli bi mi današnjim rječnikom, pregovori su uspjeli.

Ona je Njemu dala vode piti jer je bio žedan i umoran, a On je njoj dao Žive vode jer je povjerovala i prihvatila Njegove riječi, Njegovo učenje, postala je vjernica!!!

Evanđelje govori o sretnom završetku susreta Boga i grešnika.

Bog je od grešnice napravio vjernicu, našao izgubljenu, spasio zalutalu!!!

 

I prvo čitanje i Evanđelje obraćaju se direktno nama.

Pitaju nas imamo li vjere u sebi da povjerujemo kako nas Gospodin neće ostaviti žedne kroz život ukoliko Njemu vjerovali, On će naći načina da imamo vodu potrebnu za život!

Evanđeoska poruka nam kazuje kako je On spreman dati nam Žive vode, vode koja napaja dušu!

Sve što traži od nas je Vjera, da Mu vjerujemo!!!

A jesmo li???