Piše: Ivan Filipović
Poštovani prijatelji, drage Hrvatice i Hrvati.
Ponukan ovim ukupnim kaotičnim stanjem po Hrvate, kako u Hrvatskoj tako i BiH napisah ove stihove kao krik i vrisak u pustinji.
U Hrvatskoj nam sudbinu kroje Srbi, i to oni Srbi koji su digli ruku na Domovinu!
U BiH nam sudbinu kroje Muslimani, i tamo gdje ne bi smjeli!
I jedni i drugi se pozivaju na “građane”, a tu svrstavaju sve one iz miješanih brakova i oko njih!
Da bi toga bilo što manje napisah ove stihove u nadi da će naći plodno tlo kod onih kome su namijenjeni.
Stoga na koljenima molim Hrvatice da ovo pročitaju i dobro razmisle!!!
Hrvatice sestro mila.
Hrvatice sestro mila
nemoj nikad za Turčina,
nemoj ni za živu glavu
da Turčinu rodiš sina.
Ovo sestro moraš znati
ne smiješ nikad smetnuti s uma,
ti za snahu rođena si
ne da budeš ti hanuma.
Hrvatice sestro mila
za Srbina ni slučajno,
jer ni jedna što je pošla
završila nije bajno.
Zar ćeš vjeru i naciju
pogazit k’o staru modu,
zar ćeš rađat’ tamo negdje
dušmanine svome rodu?
Nemoj sestro ja te molim
ne daj da ti ponos gaze,
nemoj gledat’ kratkoročno
razmišljaj na duge staze!
Ti Hrvata sebi nađi
i potomke ostvarite,
a hrvatsku našu lozu
za budućnost produžite!!!
Posebno me ponukalo gledajući u Vukovaru što su dušmani uradili, a kako ih ti vlastodršci štite upravo zbog miješanog potomstva!!!
Ako ne budemo pametni ponoviti će nam se i Vukovar i Uzdol i sva ostala stratišta gdje su nas ubijali ti miješani potomci, ti janjičari!!!
Ivan Filipović.