Hrvatska s početka devedesetih i danas, može se komotno reći da se nalazi u prilično sličnoj političkoj situaciji.
Piše: Ivan Filipović
Naime, početkom devedesetih je bila u sastavu Jugoslavije, jednom nametnutom savezu država koji je pola stoljeća održavan represijom!
Sva ta desetljeća Hrvati su imali jasne ciljeve, Slobodu i svoju Državu.
Naravno, uz onakvu represiju i represivni aparat to je bilo praktički nemoguće.
Stoga se morala čekati povoljnija politička situacija u svijetu pa iskoristiti taj trenutak.
I eto, na svu sreću dočekali smo konac osamdesetih kad su puhnuli neki novi, povoljniji, politički vjetrovi na tlu Europe.
Pao je Berlinski zid i mnogi su narodi dočekali trenutak ostvarenja davnih snova o slobodi i Domovini.
Među tim narodima je bio i hrvatski narod, međutim, Hrvati svoju Slobodu i svoju Državu, za razliku od svih istočnoeuropskih naroda nisu ostvarili bez krvi!!!
Hrvati su svoju Slobodu i svoju Državu krvavo i skupo platili!!!
Otežavajuća okolnost Hrvatima je bila činjenica da ni hrvatski vlastodršci unutar komunističkog sistema nisu bili za slobodu Hrvatske i slobodu Hrvata!
Dakle, oni su sve radili da opstane Jugoslavija, da Hrvati ostanu i dalje sužnjevi u toj Jugoslaviji!!!
Pa na kraju krajeva to su pokazali gdje su god stigli, od napuštanja Sabora Račana i njegovih drugova kad se glasovalo o samostalnosti, do Budimirova embarga na uvoz oružja!
Svi navodni Hrvati na svim pozicijama, republičkim i državnim, su sve radili da Hrvatska i Hrvati ne budu slobodni, da i dalje budu u tom jugoslavenskom sužanjstvu!!!
Na svu sreću, narod hrvatski je osjetio taj trenutak, bio je svjestan da ukoliko ne iskoristi taj trenutak, drugog trenutka biti neće!!!
Ili, ako i bude pitanje je kad će biti?
I naravno, hrvatski je narod uzeo svoju sudbinu u svoje ruke.
Kao što rekoh, platili smo ogromnu cijenu, ali se isplatilo, oslobodili smo Domovinu, postali smo slobodan narod, a sve kasnije je priča za sebe.
Danas, dakle, 2022. godine je u političkom smislu isto kao i tih devedesetih.
I danas je Hrvatska u nekom novom savezu, u savezu koji se naziva Europska Unija.
Ni u taj savez Hrvatska nije ušla većinskom voljom Hrvata, ušla je većinskom voljom politika i vlastodržaca koji su uz referendumske prijevare došli do tog saveza!!!
Dakle, i u ovom savezu kao i onom prije Hrvati nisu ni slobodni ni ravnopravni, niti je Hrvatska više Slobodna Država!!!
Na našu žalost, i u ovom savezu Hrvatsko vladaju podanici saveza kojemu pripadaju, na štetu Hrvata!!!
Kao što su u ono vrijeme Hrvatskom upravljali “Hrvati” odani Jugoslaviji i jugoslavenstvu, tako u ovom vremenu Hrvatskom i Hrvatima vladaju “Hrvati” koji su vjerni i odani Briselu i Europi, opet na štetu Hrvata!!!
Povijest se ponavlja, ovaj put možda nikad u kraćem roku, od početka devedesetih do danas nije dug period.
To je poslije vremena Nezavisne Države Hrvatske najkraći vremenski period u kojem se dogodiše tako velike promjene, od ropstva do slobode i natrag!!!
Nisam siguran da ima u svijet i jedna slična država i narod koji su tako skupo plati slobodu i Nezavisnost, u tako kratkom roku opet predaju slobodu i državu na upravljanje neprijateljima???
Devedesetih smo imali sreće, imali smo čvrstu odluku i spremnost izići iz tog saveza, iz tog sužanjstva, i to smo ostvarili uz krvavu cijenu!
Na žalost, u ovom trenutku i u ovom vremenu, ali u ovom spektru političkih snaga, ne vidi se ni spremnost ni odlučnost, a ni neki istaknuti vođa koji bi poveo ovaj poniženi narod u revoluciju!!!
Hoćemo li i ovaj put čekati neke nove političke vjetrove da puhnu i rastjeraju gustu maglu s naših životnih prostora i da opet dođemo do Slobode?
Pitanje je hoćemo li mi to dočekati Spremni kao devedesetih, i hoćemo li uopće dočekati???