Piše: Ivan Filipović
Čovjek, kako to gordo zvuči!!!
Bog je stvorivši sve vidio da nešto fali, i onda je stvorio čovjeka, na svoju sliku i priliku.
Međutim, čovjek se kroz vremena odmakao i od Boga i od sebe samoga!!!
Pa je s vremenom postajao sve više nego čovjek.
Kad je ljudska zloba dosegla vrhunac, Bog je poslao svoga Sina u liku čovjeka među ljude da ih vrati na početne postavke.
Ni taj Bog u liku čovjeka nije mogao opstati među ljudima, toliko je zlo zavladalo čovjekom da je ubio Boga zbog svojih težnji postati Bog!!!
Nije to počelo tada, počelo je kod prvog čovjeka koji je htio postat Bog jedući s zabranjenog stabla!!!
Kroz čitav odnos između Boga i čovjeka proteže se neka nit koja sve spaja i povezuje, i ta nit još uvijek drži zajedništvo na okupu.
Međutim, ljudi sve više teže zauzeti ulogu Boga, a ta težnja postoji od prvog čovjeka do naših dana.
Stvarajući prve ljude Adama i Evu, Bog im je rekao; sve je vaše osim središnjeg stabla.
Eva je ponukana zmijom koja joj je rekla da će jedući s tog stabla postati ravni Bogu, jela je i nagovorila i Adama.
Pali su na zmijine laži, jeli su i nisu postali Bogovi, postali su robovi samih sebe!!!
Ljudski rod nije ništa naučio iz tih prvih grijeha prvih ljudi!
Kad je Bog došao među ljude u liku Novorođenčeta nisu ga prihvatili!
Smetao im je od samih početaka.
Nisu mu se dali ni roditi kao drugim ljudima, umjesto u toplini doma rodio se u štalici među domaćim životinjama.
Oni koji su znali istinu došli su se pokloniti, nije im smetala štala!
Oni koji su se pobojali Njegova dolaska i pokušali su ga ubiti.
Nastradala su sva muška djeca rođena u toj godini, Novorođenče je preživjelo, a preživjelo je jer je Bog!!!
Kad došlo vrijeme ubili su Ga!!!
Umro je Bog da izbavi ljude iz gliba njihovih grijeha!!!
I evo, do naših dana se događa isto.
Mi ljudi ubijamo Boga!
Progonimo Ga na razne načine i na raznim mjestima!
Dakle, mi ljudi želimo zauzeti to mjesto koje pripada Njemu!
U tim svojim željama i namjerama ne prezamo ni od čega!
Radimo najgore stvari, zapravo, radimo isto ono što je zmija radila prvim ljudima ili što je Herod radio Novorođenčetu!!!
A sebe u isto vrijeme smatramo i kršćanima, i vjernicima, i nekakvim sljedbenicima tog Boga, tog Novorođenčeta!!!
Pitanje je, što smo mi zapravo?
Jesmo li zaista vjernici i sljedbenici Isusa Krista ili smo laž, varka, prevara, nešto što zapravo nismo, a što sebi želimo pripisati???
Taj odgovor moramo potražiti u sebi!!!
Svima koji slave imendan, od srca čestitam.