8. 12. 1947. godine, pod pokroviteljstvom komunista, a u izvedbi OZN- e, u Rami su ubijeni ramski Hrvati: Mijo- Miše Džolan, Ilija Cvitanović, Ante Sičaja i Jozo Bevanda.

Godina je 1947., rat je odavno gotov, ali ne i ubojstva! I to ne bilo kakva ubojstva, mada nikakva ubojstva nemaju opravdanja, to su ubojstva iz mržnje!

Nisu suđeni!
Nisu osuđeni!
Nisu krivi!
Nisu ni bježali!
Međutim, tim komunističkim ubojicama sve to nije dovoljno.
Oni su u njima gledali opasnost.
Opasnost po sistem!
Opasnost po državu!
Opasnost po društvo!
Opasnost po ” bratstvo i jedinstvo”!

I kao takvi su morali umrijeti da bi to čemu su oni bili opasnost moglo živjeti!!!
Umrijeti za primjer što su sve ” čuvari sistema” spremni učiniti onima koje su oni odredili da su neprijatelji sistema.
Ne trebaju dokazi.
Ne treba suđenje.

Dovoljna je njihova odluka i smrt je tu!!!
Ni te smrti Ramljaka nisu prošle bez pomoći ramskih izdajnika!
I u ove ljude je uprt ramski prst koji je značio sigurnu smrt!!!

Žalosno je što nismo ništa naučili iz ovih i sličnih događanja!
I danas neki ” ramski prsti” mnoge Ramljake koštaju slobide pa i života!!!
Utjeha je u činjenici da postoje oni koji sve pamte i čuvaju istinu od zaborava!
Počivajte u miru Božjem, a mi ćemo čuvati uspomenu na vas.
S osobitim poštovanjem, Ivan Filipović.