Piše: Ivan Filipović
Vrijeme godišnjih odmora i vrijeme svadbi je unijelo malo živosti u naš mali i prilično opustošeni gradić.
Na trenutak se okupi sve, ili dobar dio, što je godinama odlazilo iz ovoga zemaljskog raja u nepoznato, u neizvjesnost.
Jedni su tu na godišnjem, na putu ka moru, ili na puta s mora, drugi su došli zbog svadbi, treći zbog sprovoda,…
Kako se bliži kraj kolovoza tako se povećava broj odlazaka, i kako se gužva prorijedi tako se mogu jasnije uočiti ti ljudski lešinari i hijene.
Oni glavninu svoga života i vremena provode daleko od Rame, diljem Lijepih Naših Domovina.
Jedni su u mirovini pa svoje umirovljeničke dane provode od Straduna do Zagreba uživajući u plodovima svoga ” rada i suradnje”.
Drugi su po raznim katedrama, raznih učilišta po glavnim gradovima obaju Domovina.
Kako se bliži Dan općine tako se i oni skupljaju, a skupljaju se jer su osjetili “lovinu”.
Dan općine je uvijek prigoda za promociju raznih kulturnih, sportskih i inih događanja, pa su se tako i ovi “mudraci” raznih profila sjatili u Rami da omaste svoje lešinarske brke!
Raznoliko društvance popunjeno raznim zvanjima i zanimanjima, od “sociologa”, “povjesničara”, “teologa”, “filozofa” do “stručnjaka” za umjetnost, napose za skupa likovna djela, došlo je “pomoći” Rami u “duhovnim”, “kulturnim”, “povijesnim” i inim dostignućima!
Rama je u svijetu postala poznata i prepoznatljiva po njihovim “projektima”.
Mogao bi se roman napisati o tim njihovim poznatim “projektima”, a ju ću spomenuti tek njih nekoliko koji se posebno ističu i koji su Ramu vinuli u svjetske kulturno-povijesne visine.
Rama je postala povijesno središte onoga trenutka kad su ti “mudraci” u Ramu doveli najveće krivotvoritelje povijesti Hrvata, ili povijesne lažove, koji su izmislili jasenovački mit!
Od tada nema dana da Ramu ne pohode mnoge povijesno-istraživačke skupine, a napose studenti povijesti, historije i istorije.
Svi žele vidjeti to mjesto gdje je u nekoliko dana ubijeno preko tisuću civila!
Svi žele kupiti to “remek djelo”, taj “zbornik radova” s toga “znanstvenog skupa” sažeto u simboličan naziv, Rama 1942.!
Ramu je u neslućene visine vjerskog turizma vinula baš ta njihova izmišljena “Gospina staza” kojom svakodnevno hrle kolone hodočasnika i turista želeći vidjeti tu “Gospinu stazu” za koju ni Gospa ne zna!
Nepregledne kolne svakodnevno idu u oba pravca, jedni dolaze, drugi odlaze, jedni mole s krunicom u rukama, drugi škljocaju aparatima i kamerama slikaju i snimaju ovu izmišljenu “Gospinu stranputicu”!
Tko zna, možda su i oni “povjesničari”, ili barem njihovi nikad ne svršeni učenici, potvrdili autentičnost te “staze”, a ako oni kažu onda tako mora biti!!?
Ti tvorci te izmišljene staze su tako uvjerljivi da im je uz svekoliki puk koji hrli tom njihovom “stazom”, uspjeli uvjeriti i one međunarodne financijere koji su popušili priču i financirali taj “projekt”!??
I najveće od svih ramskih čuda je “Tvrtkov biljeg” koji je Ramu obilježio kao nezaobilazno kulturno središte!
Možete li zamisliti koliko je sljepilo stoljećima vladalo Ramom kad nisu vidjeli i prepoznali tu “istorijsku veličinu” zvanu Tvrtko?
I tko zna do kad bi to sljepilo trajalo da nam ne dođoše ti “mudraci” i ne ukazaše nam na sljepilo?
Hrle sa svih strana oni što “progledaše”, bez obzira na vjeru i naciju, hrle vjernici, hrle nevjernici, hrle “građani”, hrle svi s jednim ciljem, vidjeti i dodirnuti taj skupocjeni kamen, taj “državnički znamen”!
Navalila Bosna, srebrena i zlatna, pokloniti se svome ovo-zemnom zaštitniku!
U početku oko Tvrtka bijaše lijep parkić s cvijećem, ali su Tvrtkovi “štovatelji” ubrzo pretvorili u rivinu, pustim zavjetnim obilascima, što na nogama, što na koljenima!
Svakodnevno tu srećemo razdraganu masu koja pokorno obilazi kamen, s “poveljom” u rukama i čvrstim i sjetnim pogledom u davninu!
Ispred nove zgrade općine postavljen je kip novog zaštitnika općinskih vlastodržaca i vjerojatno će u povodu Dana općine biti “svečano otkriven” pa su i ti lešinari tu, a možda bude još kakav “znanstveni skup” ne temu “promocije i zaštitu Rame od Ramljaka”!!??
Tu su stvorili i novu zakletvu, oni što su do jučer klicali TITA MI, danas kliču TVRTKA MI!!!
I sad, kako su ti “projekti” već pomalo zastarjeli, a autorima ponestalo novca od honorara, skupljaju se opet u Rami, vjerojatno spremni ponuditi neki novi “projekt” prijeko potreban Rami, koji će Ramu opet vinuti u neke nove visine!?
S obzirom da je ramska kultura stala i čvrsto stisnuta u dvije partijske ruke, a i većina tih “mudraca” dolazi iz toga miljea, ili nekog obavještajnog, onda nije ni problem pogoditi o kakvoj temi će se zboriti!?
Kod njih je jako razvijen taj lešinarski instikt koji ih bez greške vodi do sigurnog plijena!
No, samo je pitanje trenutka kad će im ta njihova žrtva zvana Rama polomiti i počupati te njihove umašćene kljunove i brke???
Jer, Rama je preživjela i nadživjela mnoge lešinare prije njih, pa će i njih, sasvim sigurno, možda treba vremena da Rama shvati da joj ti lešinari ne “čiste kožu” nego joj sišu krv???