Hrvatska je početkom devedesetih imala više neprijatelja, iz više pravaca!!!
Piše: Ivan Filipović
Prvi neprijatelj je bio Srbi iz Hrvatske, Srbije, BiH i Crne Gore, i “JNA”, koji su izvršili direktne napade na Hrvatsku s ciljem oduzimanja dijela hrvatskog teritorija i pripajanja Srbiji, ubijanje Hrvata i etničko čišćenje tih prostora!!!
To je, dakle, bio prvi ali ne i najopasniji neprijatelj, koji je djelovao iznutra i s “domaćeg” terena!!!
Drugi neprijatelj, ništa manje opasan od prvog, bila je međunarodna zajednica!
Dakle, ta međunarodna zajednica nije željela ni čuti za hrvatsku samostalnost i slobodu!!!
Činila je sve kako bi sačuvala Jugoslaviju, bez obzira na cijenu!
Čak su joj ostavili mogućnost brze akcije pokoravanja i uništavanja Hrvata radi očuvanja Jugoslavije!!!
Taj neprijatelj je djelovao izvana i iz svih pravaca!!!
Treći neprijatelj je bila ta peta kolona koja je djelovala u Hrvatskoj.
Možda naizgled izgleda manje opasna, ali to samo tako izgleda, ipak je ona bila prejaka i rasprostranjena diljem Hrvatske, i u svim njezinim porama društva i života!!!
Dakle, znamo li da je do devedesetih glavninu svih upravljačkih struktura u Hrvatskoj su držali uglavnom Srbi i nešto hrvatskih Jugoslavena, onda ne treba čuditi što je tome tako!!!
Međutim, početkom direktne agresije na Hrvatsku, jedan dio tih jugo-srpskih dužnosnika koji su djelovali u bivšem sistemu je aktivirao svoje djelovanje kroz petu kolonu, dakle, pritajeno, mučki i bolno!!!
Velike su to borbe bile jer su djelovali iz svih institucija, od ureda Predsjednika do zadnje MZ!!!
Prvog neprijatelja su riješili hrvatski branitelji!
U početku ih nije bilo baš previše, negdje oko 200.000, slabo naoružanih, ali s jakom odlukom i ljubavlju su stali životima na branik!!!
Unatoč svoj toj nepravdi, broju vojnika, naoružanju, logističkoj potpori, zaustavili su te zločince u njihovoj nakani, cijepanju Hrvatske!!!
Iskoristili su vrijeme za uvježbavanje i naoružavanje, i kad su stasali u ozbiljnu vojnu silu, oslobodili su Hrvatsku!!!
Drugog neprijatelja, međunarodnu zajednicu, i teške borbe s licemjernim svijetom je vodio predsjednik Tuđman!
Možda su mu malo pomogli ti neki diplomati koji su zaista bili hrvatski orijentirani.
A ovog zadnjeg neprijatelja, petu kolonu, tu su opet presudnu ulogu imale hrvatske službe koje nisu bile pod kontrolom onih udbaša i kosovaca kojima je bila premrežena čitava Hrvatska, u vojnom, policijskom i političkom svijetu!!!
Kad sve ovo vidimo i sagledamo, pravo je čudo da se je Hrvatska izborila za slobodu, sa nezavisnost i opstojnost!!!
Na žalost, velika je cijena plaćena, a olako se sve to rasprodaje!!!
