Svaka druga vrsta, osim ljudske, prepoznaje dno, i kad dođe do dna ako vidi da može dalje, nastavi, ako pak ne vrati se, samo ljudska vrsta nema dna, prolazi kroz dno i tone u nepovrat!!!
Piše: Ivan Filipović
Takvih primjera o bezdanima je na pretek, pa tako ni kod nas u Rami nije iznimka.
Sjećamo se tamo negdje koju godinu iza rata pokušavalo se s oživljavanjem i pokretanjem poduzeća.
Prvi korak je bio postavljanje Upravnih Odbora i direktora, a oni su trebali osigurati pokretanje rada tih poduzeća i otvaranje novih radnih mjesta.
Međutim, u samom početku su se događala čudne stvari.
U mnoga ta poduzeća su ušli, uletjeli, ugurani, ubačeni, kako god, razni mešetari, pa i likovi skloni kriminalu, što će kasniji tijek događanja i pokazati, s jasnim ciljem izvlačenja osobne materijalne koristi pa i pod cijenu nestanka tih poduzeća!!!
Navest će primjer Putnika, prijevozničkom poduzeću, poduzeću koje je bilo gigant čiji su radnici svojevremeno zarađivali više nego oni u Njemačkoj!!!
Sjećam se, tada je Putnik imao solidan vozni park, imao je sve što jednom poduzeću treba za uspješno poslovanje.
Rat je sve stubokom promijenio, moralo se nastaviti živjeti.
Postavljena je nova uprava, novi direktor, i počelo se nešto raditi.
Međutim, dio radnika je nahuškan od nekih mešetara izrazio svoje nezadovoljstvo načinom rada, ili čim već.?
Okupljali su se u krugu poduzeća, uz galamu, dreku. buku, agresivnost, pa čak i spremnost na nasilje!!!
Direktor je vidio od koga potječe i kamo vodi ta galama, i jasno im je u dvije rečenice odgovorio.
” Ako ste, dakle, došli tu galameći mene poplašiti, prevarili ste se, ili su vas prevarili, ja se vas ne bojim, ni danas ni ikada, međutim, nije to moja razina i neću upasti u vašu igru”!!!
Dalji tijek događanja je potvrdio sumnje u organizatore te pobune.
Oni koji su kasnije preuzeli, kupili, privatizirali to poduzeće, oni su ga i uništili!!!
Rasprodali su sve što se dalo rasprodati, uništili poduzeće od kojeg je ostalo samo ime, i ono ne zadugo.
Apsurd je što su ti bukači koji su u tom poduzeću zarađivali svoj kruh, i dobro ga zarađivali, u jednom trenutku bili spremni na sve, čak i na nasilje, a onog trenutka kad su ostali bez svega, bez radnih mjesta, ostali na ulici, bez plaćenog staža i mogućnosti odlaska u mirovinu, prihvaćali te koji su ih bacili na ulicu, uništili i opljačkali poduzeće, kao političke “spasitelje” Rame!!!
I tada i danas im daju političku potporu i drže ih u političkom životu???
Ovo je probijeno dno koje nema adekvatnog objašnjenja!!!
Na žalost, nije jedino i nije prestalo!!!