Vruće političko ljeto puno očekivanja i razočarenja!!!
Piše: Ivan Filipović
To ljeto je bilo iznimno vruće, vruće u svakom pogledu.
Neću ja iznositi precizne datume ili nešto što meni nije značilo, idem samo s činjenicama koje su mene razočaravale i vraćale u stvarnost!
Naporno se radilo u pripremama za I. Opći Sabor HDZ-a koji se održao 18. kolovoza 1990. godine.
Pošto smo se vrhunski pokazali u organizaciji, a poglavito na polju sigurnosti, za Javnu tribinu na Jelešcu, tražili su da u Sarajevo povedemo brojnu ekipu za osiguranje Skenderije i događaja u dvorani.
Išli smo u nekoliko autobusa iz Rame, nismo svi ni mogli stati, nas je nekoliko iz našeg kraja išlo vozilima do Jablanice i sjeli u autobuse koji su išli iz Mostara.
Dolazak u Sarajevo, a napose povratak, nisu baš bili sigurni i bez problema!!!
No, dolazak u Skenderiju je davao krila nama koji smo došli iskreno i s jasnim ciljem.
Međutim, nisu svi bili s dobrim namjerama!!!
Već u samoj pripremi se moglo vidjeti da se nešto opasno smjera!
Već tada se vidjelo opasne igre UDBE i KOSA!
Želja za dominacijom bosanske i hercegovačke UDBE!!!
Samo je iskra falila da dođe do krvi u dvorani!!!
Između Hrvata i Hrvata!!!
Ipak, prevladao je razum i sve je održano do kraja.
Za prvog predsjednika HDZ BiH izabran je dr. Davor Perinović.
Po povratku iz Sarajeva, negdje na Ilidži su “sarajevska raja” kamenovali autobuse s Hrvatima koji su bili u Skenderiji!!!
Jedan od kamenovanih autobusa bio je i onaj u kome smo bili mi!
Policija je nekako smirila situaciju i krenule su kolone autobusa, bez veće štete, s ponekim razbijenim staklom i pokojom razbijenom glavom!!!
Sreći nije bilo kraja, ali negdje u dubini duši javljala se i slutnja i strepnja!!!
Poglavito sumnja, sumnja u nas, u naše namjere!!!
Vrijeme će pokazati kako su te sumnje, slutnje i strepnje bile opravdane i s razlogom!!!