Piše: Ivan Filipović
Sjećam se dobro kad se počelo govoriti o političkim promjenama koje su u Hrvatskoj već bile u punom jeku.
Malo smo se okupljali oni koji smo malo bolje vjerovali jedni drugima i razgovarali o tome.
Bili smo oprezni, ali Zanos je nadjačao oprez!!!
Dok smo MI bez kalkulacija išli u rušenje komunizma, ONI su s jasnim kalkulacijama išli u projekt ostanka u vlasti!!!
Kad je bilo opasno biti izložen u rušenju komunizma, komunisti i obavještajci su bili u pripravnosti hapsiti nas ako dobiju “naređenje”!
Moje interesiranje je tada bila samo Rama, jer, vjerovao sam kako će se svatko pobrinuti za svoj kraj.
Početak, kao i svaki početak, je bio prilično težak i neizvjestan, ne znaš kome vjerovati, sumnje na sve strane, praćenja pa i upozorenja kako bi sa zato moglo u Šantićevu!!??
Dodatnu nesigurnost je bila činjenica da nitko od tih intelektualaca nije htio blizu, čast iznimkama koji je bilo vrlo malo!
Još manje su htjeli blizu ti priučeni intelektualci, jer oni su na sve to gledali kao na priliku kojom su ugrožene njihove pozicije i sposobnosti!!!
Unatoč svemu, neizvjesnosti, strahu, suzdržanosti, skupina entuzijasta je odlučila i službeno oživjeti Pokret.
Tako je negdje oko sv. Ante i službeno utemeljen OOHDZ Rama, mislim da je i datum osnivanja uzet upravo 14. 6. 1990. godine.
Dok smo MI puni zanosa živjeli za trenutak rušenja komunizma i pod cijenu života, ONI su puni mržnje čekali priliku hapsiti nas i zatvoriti!!!
Da je to tako potvrđuje činjenica da nije bilo gužve, posebno ne s njihove strane, u formiranju OO HDZ Rama i TO po selima!
Ti ljetni mjeseci su bili zaista vreli, politički najvreliji!!!
Puni nade ali i strepnje!!!
Nade u konačno zajedništvo hrvatskog naroda koje bi nam donijelo i Slobodu i Domovinu, ali i strepnje za sve to!!!
Mi se nismo bojali nikakvog vanjskog neprijatelja, jer smo vjerovali da ako smo jedinstveni nitko nam ništa ne može.
Međutim, poučeni lošim povijesnim primjerima, bojali smo se SEBE IZNUTRA!!!
Jer, stoljećima smo, što našom sklonošću pokoravanja tuđinu, što tuđom spoznajom o tome, preko pojedinih podanika bili sami sebi najveći neprijatelji!!!
Razvoj događaja koji je upućivao na to da bi moglo doći do pada komunizma nama je davao Nadu, a njima nelagodu.
Ipak su vjerovali, barem u početku, u opstanak sistema čiji su oni dio, te stoga nisu iskazali interes ulaska u Pokret, mislim na naše lokalne komuniste.
Jer da su oni vjerovali u uspjeh Pokreta, zasigurno tvrdim, nitko od nas ne bi imao mjesta u OO, od predsjednika do zadnjeg člana, oni bi to zauzeli!!!
Na nacionalnoj razini je bilo drukčije, oni su pripremali teren preuzimanja Pokreta i pozicija koje nosi vlast!
Kako se bližilo vrijeme izbora zainteresiranost Njih je bivala sve veća za Pokret, a pobjedom na izborima nastupila je najezda tih zlotvora na Pokret i pozicije koje nosi vlast!!!
No, ljudi su najčudnija vrsta, oni preko noći postaju suprotnosti onome do tada!
Tako su likovi koje su fratri označavali kao najvećom prijetnjom Pokretu preko noći postajali njihovi najbolji suradnici!??
Likovi koji su vraćani sa Jelešca su postali najveći dužnosnici tog istog Pokreta!??
No, mi, ili barem ja, u tom zanosu nisam ni primjećivao kakve igre igraju!!!
Vjerovao sam u ljude, u sustav, u vrijednosti, i vrlo brzo se razočarao!!!