Piše: Ivan Filipović
Prođe još jedan 25. 11..
Neki ga zovu Dan državnosti.
Neki ga ne zovu nikako, tek im je običan radni dan, i ne baš lijep, ni po čemu, pun magle, kiše…
A neki ga doživljavaju kao dan prepun licemjerja, i ja sam jedan od tih.
Dakle, pogledamo li po tim “zonama odgovornosti” koje pripadaju većinskim narodima koji tu žive vidjet ćemo različite odnose prema ovom nadnevku i njegovom značenju.
Pogledamo li u muslimansku zonu odgovornosti vidjet ćemo puno šarenila i galame, puste zastave bez značenja, puste himne bez teksta, pusta slavlja, puste govorancije, isticanja državnosti BiH vezana za taj nadnevak, pa priče o vraćanju davno izgubljene državnosti,….
Iako ti isti koji sve to pričaju, slave, vesele se, zapravo se svim silama trude meni i mom narodu pogaziti sva ljudska prava!!!
Hrvatskom narodu koji je starosjedilački narod na ovim prostorima se želi osporiti i Nacija i Vjera, i životni prostor!!!
I to žele osporiti oni koji nacije mijenjaju kao cigo konje, i koji su naciju samo-proglasili 1993. godine!!!
Ti koji se zadaviše 25. 11., a žive u Daytonskoj BiH koja im nikako ne odgovara, ističu tu čuvenu rečenicu iz Mrkonjić Grada te večeri koja glasi otprilike, ” BiH nije ni hrvatska, ni srpska, ni muslimanska, BiH je i hrvatska, i srpska i muslimanska”!!!
I to bi kao trebalo biti to, međutim, u biti je nešto sasvim drugo!
U zoni odgovornosti gdje je normalan radni dan koja se zove “RS”, tamo nema nikakve proslave, ali oni imaju taj svoj “RS”, taj nekakav “garantni okvir” koji ih štiti od majorizacije, a u isto vrijeme otvara neograničeno mogućnosti majorizirati druga dva naroda!!!
Najgore u ovoj priči prolazi moj narod, hrvatski narod!
Prvo smo dobro očišćeni, rastjerani od svih, i onih koji se kunu u 25., i onih koji ga ne priznaju!!!
Ponižavaju nas i jedni i drugi, gdje god stignu i kako god stignu!
A među nama se uvijek nađe dovoljno tih izroda, prodanih duša, kurvinih sinova, ili kako god ih nazovete, koji se priklone većini, priklone uzurpatorima hrvatske slobode, i u ime naroda iz kojeg su ponikli prihvaćaju sve ono što ne odgovara tom narodu!!!
I takvi se s ponosom oglašavaju kako će BiH biti dokle god bude njih i njima sličnih!!!
I nda im dodaju još ponekog ahdnamaša u habitu i prizor je potpun!!!
Eto vidite, meni taj 25. 11. ništa ne znači, ni prije ni sada, jer pod tim znakovljem i tom ideologijom je moj narod stradao i progonjen kao nikad!
Danas mi također ne znači ništa, jer BiH je dobila neki novi okvir, taj Daytonski okvir koji je opet najveća šteta za Hrvate, ali je on stubokom promijenio taj 25., poništio mu značenje, u svemu osim u granicama i broju naroda!!!
Isto kao što je prevarom i lažima rađeno u ono vrijeme, a ona rečenica je bila tek floskula, tako i danas, i danas moj narod potlačen, isto ponižen i u ovoj Daytonskoj BiH i u onoj od 25. 11.!!!
No, problem je u tome što nama nisu najveći krivci, ili jedini krivci, bilo koji drugi koji nam otimaju prava, uzurpiraju pozicije, omalovažavaju, majoriziraju, nameću, dakle, mi smo sebi najveći krivci, ne i jedini, ali zasigurno najveći!!!
Jer, da smo mi jedinstveni i složni, svi oni zajedno nam ne bi mogli ništa!
Ali, kao što rekoh, kroz povijest je poznato da se među Hrvatima uvijek rađalo jedan broj ” Hrvatica i Hrvata” koji su se za malo vlasti i slasti podavali tuđinima!!!
E, to je glavni uzrok patnje hrvatskog naroda, i bojim se da će biti još dugo!!!
S druge strane, nije mi jasno tko to može biti zadovoljan s državom koju ni jedan od njezina tri naroda ne voli, ovakvu kakva jest?
Svaki bi ju uređivali na svoj način!
Tko je to zadovoljan državom čija zastava nema nikakvu vrijednost ni za jedan od naroda koji u njoj žive?
Dakle, nametnuta od stranaca, u obliku trokuta i žutih petokraka koje koriste i ti stranci koji su ju i nametnuli!
Tko je to zadovoljan državom čija himna nema teksta, tek glazba, i koju nitko od njezinih naroda istinski ne prihvaća kao svoju, jer ju ne može zapjevati, s rukom na srcu ili bez?
Ali eto, neki ju unatoč svemu, na silu, “vole” i svojataju!!!
Ja volim svoju Domovinu, za nju sam se borio, i opet bih, ali ne po tuđim mjerama već po potrebama onih koji u njoj žive, a ne po mjeri onih koji njome upravljaju!!!