Uzdolu je dosta GALAME!!!
Piše: Ivan Filipović
I zaista, kao što reče propovjednik u propovjedi na dan komemoracije ubijenim i masakriranim u Uzdolu, Uzdolu je dosta GALAME!
Čak i previše!
Što je veća galama, rane sporije zacjeljuju!!!
A hoće li prestati galama?
Ako je suditi po viđenom, teško!!!
Na samoj komemoraciji smo bili svjedoci velike GALAME pored Memorijalnog Groblja i između crkava na Uzdolu!!!
Kad su predstavljani polagači vijenaca sve je bilo na nogama i pozorno slušali i gledali polagače.
Kad je završilo polaganje, i kad je počelo čitanje imena ubijenih i masakriranih, neki su sjedili!!??
Sjedili su opušteno i slušali kao da se čitaju imena dobitnika na nekoj tomboli!
Strašno!!!
Bolno!!!
Ponižavajuće!!!
Gospoda kao da su došli na predizborni skup, “nadmoćno dominirajući prostorom”, čekajući bljeske foto aparata i tv kamera?
Najveća GALAMA Uzdolu je upravo vaše sjedenje dok su se čitala imena poginulih!!!
To je čin ravan onome od 14. rujna 1993. godine!!!
Možda bi bolje bilo da niste ni dolazili???