Piše: Ivan Filipović
Najopasniji neprijatelji su oni iz vlastitih redova!
To su zapravo jedini neprijatelji kojima ne možeš predvidjeti ništa.
Svi drugi neprijatelji su uglavnom predvidivi, ako ništa drugo znaš im pravac djelovanja, iz kojeg pravca dolaze, uz dobru izvidnicu možeš saznati i s čim raspolažu, i to obično bude dovoljno za pripremiti kvalitetnu obranu!!!
Uostalom, to smo mi i pokazali u Domovinskom ratu!
Tamo gdje je bila dobra organizacija, i obrana je bila uspješna!!!
Tamo gdje je bila loša organizacija, i gdje su uz tu lošu organizaciju bili i drugi faktori tipa domaćih izdajnika, tamo nije ni uspjela obrana, tamo su bili gubici i ljudstva i teritorija!!!
To je tako u ratnim uvjetima, dakle, pravilo jednostavno, uz dobru organizaciju i dobru informaciju, obrana je, uglavnom, uspješna!!!
Uspjeh obrane je uglavnom zagarantiran, no, postoje iznimke, ali to su samo iznimke!!!
Međutim, u političkom smislu je nešto sasvim drugo.
Dakle, u političkom smislu nama nisu opasnost neprijatelji ni s jedne strane izvana.
Nama su najveća opasnost “naši”, ili neprijatelji iznutra!!!
A oni su uglavnom tako pripremljeni i tako djeluju da je teško u njima prepoznati neprijatelja!
Međutim, definitivno je neprijatelj, obeća ti sve, i kad im daš povjerenje, potporu, glas, onda ti okrenu leđa i rade samo i isključivo za svoje interese i za interese užeg kruga oko njih!!!
Mi Hrvati s takvim neprijateljima kuburimo od samostalnosti.
A obično tražimo krivce drugdje!
Pa su nam krivi jedni, drugi, treći, četvrti,…, a zapravo su krivci među nama, i krivci smo mi sami što ih ne prepoznamo!
Dokle će nas dovesti to naše slijepilo , to je teško predvidjeti?
No, jedno je sigurno, ne vodi nas k dobrom!!!