Piše: Ivan Filipović
Braćo po oružju, prijatelji iz najtežih dana, vi koji ste imali sreću ostati živi, preživjeti te ratne strahote, VAMA se obraćamo.
Obraćamo vam se jer ste postali ne prepoznatljivi!
Mi vas se sjećamo i pamtimo iz onih dana PONOSA I SLAVE, kad smo jedan uz drugoga, rame uz rame stajali na braniku Doma i Domovine, branili svoje!
Tada smo bili kao jedan, isti su nam bili ciljevi i s jednakom smo hrabrošću koračali k tim ciljevima!
I eto, sudbina je htjela da mi ne doživimo kraj rata, nama je, valjda, tako određeno da svojim životima platimo ono za što smo svi bili spremni poginuti, Slobodu i Domovinu!
Vi ste ustrajali do kraja i ostvarili cilj kojem smo čeznuli za života!!!
Međutim, kad je bilo sve gotovo, kad je rat prekinut, kad je oružje vraćeno u “šoške”, e onda ste sve malo po malo postajali ne prepoznatljivi!!!
U vama je nestajalo onog žara, onog prkosa, onog dostojanstva, one ljubavi prema svome, one spremnosti, one odlučnosti i svega onoga što je krasilo hrabre ratnike i što ih čini hrabrim ratnicima!!!
Kako je vrijeme odmicalo tako ste i vi više popuštali!
I evo dokle ste došli!
Ovo je Bogu plakati do kakve situacije ste se sami doveli!!!
Što je nekad bilo nezamislivo danas dobro funkcionira.
Dakle, u ona naša zajednička vremena je bilo nezamislivo da će ratni neprijatelji biti ikad više kao nekad prije.
Tko je mogao zamisliti da će vam baš oni postati gospodari života i smrti ovih prostora gdje smo mi ginuli i vas koji ste preživjeli???
Pa nema ramskog sela odakle netko nije poginuo ili u kojem se nije ginulo za ovu Ramu, a vidi sad!!!
Ta ramska sela u kojima se ginulo i iz kojih se ginulo su danas zadnja rupa na svirali vlastodršcima Rame, jer vlastodršci Rame iz naših redova su se apsolutno podložili tom jednom dijelu nekadašnje neprijateljske strane!!!
Mada oni politički gledano ne predstavljaju politički važan faktor u Rami, ni po brojnosti, ni po čemu drugom, ali oni upravljaju Ramom!
Bez njih se u Rami ne događa ništa!!!
I stoga se u Rami i događa ovo što se događa, dakle, sve kontra Rame i Ramljaka!!!
Prijatelji dragi, braćo po oružju, da je moguće kao što nije, da mi možemo ustati i vratiti se natrag, uzeli bi ponovo oružje u ruke i vratili stvari u normalu!!!
Nismo sigurni bili nam se vi, ili mnogi od vas, priključili u toj borbi???
Nismo sigurni, gledajući kako se sad ponašate, ni malo ne bi mogli računati na vašu potporu, barem ne mnogih!!!
Možda je to vaš izbor?
Možda vi imate od toga neke koristi, materijalne ili neke druge, ali ne zaboravite BRAĆO da ste nas izdali!!!
Da ste pogazili našu krv!!!
Da ste pljunuli na našu žrtvu!!!
I da ste izdali sve ono u što smo vjerovali i bili spremni i živote dati!!!
Eto, mi smo ih dali, vi ste, na vašu sreću ostali!
Dakle, ne zaboravite da ništa materijalno ne može nadomjestiti ni zamijeniti KRV i ŽRTVU prijatelja koji su s vama bili i u dobru i u zlu, i koji su na tom putu ka slobodi pali plaćajući svojim životima i svojom krvlju tu SLOBODU u kojoj vi sad uživate!!!
Ako zaista uživate, svaka vam čast!
Ako pak niste onda vas pitamo, pa gdje nestadoše oni momci kojih se mi sjećamo???
Gdje nestade ona hrabrost, ona odlučnost, onaj prkos, onaj ponos, onaj inat i ono sve što ste nekad imali???