Jedan od mnogih sati “prevaspitanja” od strane SVEZNAJUĆIH!!!
Piše: Ivan Filipović
Neki dan me zove jedan stari poznanik na kavu, prihvatim poziv, sjeli, naručili kave i počeli razgovor.
Pretpostavio sam da je ta kava s ciljanim razlogom, nešto mi ima reći ili pitati.
Tako je i krenuo razgovor, što ima, što radiš, kako zdravlje, kako obitelj, gdje su ti djeca, klasične formalnosti…
U jednom trenutku mi reče, znaš, nešto sam razmišljao da bi ti mogao puno bolje proći u životu!??
Malo sam ga čudno pogledao, nisam mogao dešifrirati što mu to točno znači, i upitao sam ga, ne znam što točno misliš pod tim da sam mogao proći puno bolje u životu?
Pa eto veli, znaš, imaš sve preduvjete za to, bio si među prvima devedesete, bio si među prvima kad je trebalo.
I, u čemu je problem, pitam ga, pa eto, problem je u tvome nastupu u zadnjih nekoliko godina…
Što točno misliš pod tim, pitam ga?
Eto znaš, ona tvoja pisanja i…
I što s tim?
Znaš veli, mogao bi prestati s tim, sjesti s nekim ljudima, porazgovarati i biti gospodin čovjek.
Velim mu ja, tu ima nekoliko nepoznanica, prvo mi nije jasno što misliš pod tim “mogao si biti gospodin čovjek”, što točno misliš pod tim, drugo, nije mi jasno tko su TI NEKI LJUDI s kojima bih trebao sjesti i porazgovarati, treće mi nije jasno što i kome smetaju ta moja pisanja kad ti dobro znaš da pišem samo istinu???
Je veli, sve je to tako, znam ja da ti pišeš istinu, ali, možda je nekad bolje nešto i prešutjeti!
Evo veli, vidi mene, što mi fali, ne govorim ništa nikome, sa svima sam uvijek bio dobar, i evo me, ja sam uvijek tu negdje, dobro kotiram, dobro stojim, dobro sve to naplatim, i živim kao gospodin!!!
E vidiš, velim mu ja, tu je velika razlika između mene i tebe, ti si sve to što si pobrojao i na kraju si rekao da živiš kao gospodin.
Vidiš, to je problem, ti živiš kao gospodin, ali ti nikad nećeš biti GOSPODIN!!!
Jer GOSPODIN se ne prodaje!
GOSPODIN ostaje GOSPODIN, ostaje ono što je bez obzira na cijenu!!!
A što to meni fali, što ti misliš da mi fali, ili što to ti imaš, a ja nemam, osim tih masu “prijatelja” s kojima si ti zadovoljan???
Hoćeš li mi to reći kako bih se ja trebao odreći sebe, pogaziti svoje dostojanstvo, svoj ponos, svoju čast, i biti nečiji beskičmenjak, klimač glavom kako bih nešto materijalno iskoristio, i da bi živio “kao gospodin”???
Ne, hvala, mene to ne zanima i ja nikad takav biti neću, ja ću radije umrijeti časno i pošteno, s obrazom i dostojanstvom, kao zadnji seljak, nego živjeti u ” blagostanju i kao gospodin”, tako kao ti i slični tebi!!!
Platio sam kave i otišao.