Nama Hrvatima se uporno pokušava nametnuti ostanak u prošlosti i nikako nam se ne dozvoljava krenuti u budućnost.
Tako i nama Hrvatima u Rami se stalno pokušava nametnuti prošlost na račun budućnosti.
Iako naša prošlost nije baš sjajna i bajna ipak je naša, trebamo ju prihvatiti onakvom kakva je bila jer se prošlost ne može popraviti, unatoč nekim silnim pokušajima.
No, treba ju ostaviti na miru, živjeti sadašnjost i gledati u budućnost. Ali, ne ide to baš tako, još uvijek postoje neke crne sile koje nas uporno žele vratiti u prošlost, i ne samo vratiti, već tu crnu prošlost obojiti u bijelo!
Mogao bi se roman napisati da bi se spomenule sve tužne i nesretne priče iz naše prošlosti. No, ovdje ću dotaknuti tek njih nekoliko po meni najtragičniji za Ramu i Hrvate u njoj.
Jedna od njih je svakako iz vremena turske vladavine ovim prostorima.U jeku velikih poniženja hrvatskoga naroda od strane osvajača našao se jedan fratar kojemu su dodijale muke vlastitoga naroda i kleknuo pred osvajača tražeći milost.
Uvjeren sam kako je on to uradio u najboljoj namjeri, vjerujući kako će osvajači poštivati ono što su napisali i potpisali.
Ali na žalost, tek poslije dolazi do najvećih stradanja hrvatskoga naroda na ovim prostorima.
Poslije te famozne Ahdname uništeno je preko 90% crkava na prostoru današnje BiH, pobijene su tisuće i tisuće Hrvata, silovane su tisuće i tisuće Hrvatica, protjerano je tisuće i tisuće Hrvata, poturčeno je tisuće i tisuće Hrvata,…
I svemu tome unatoč i danas postoje neki čudni ljudi koji štuju i taj dokument i njezina potpisnika!??
Drugi primjer je iz vremena 1942. godine kada su u svega nekoliko dana četnici pobili preko tisuću Ramljaka, Hrvata i Muslimana, opljačkali i spalili preko 80% kuća u širem prostoru Rame!
Po završetku rata ti isti četnici su promijenili znakovlje, kokarde su zamijenili petokrakom i prešli u partizane! Više od pola stoljeća je to bila zabranjena tema u Rami, tek bi se potajno u užem obiteljskom krugu po nešto spomenulo, ali ne svi, samo oni najhrabriji!
Prošlo je još više od dva desetljeća poslije dolaska “demokracije” da se nešto javno kaže i napiše o tome stradanju Ramljaka.
Istina, bilo je pokušaja odmah početkom devedesetih da se barem na dostojan način obilježi to masovno stradanje postavljanjem Ramskog križa koji je simbol svih ramskih stradanja, a napose stradanja od četničke ruke, ali taj su natpis spriječili neki čudni ljudi!
Tek koju godinu unazad neki čudni ljudi dovedoše u Ramu neke još čudnije ljude da nam rasvijetle taj dio naše mračne prošlosti.
I gle čuda, umjesto da se imenuje krivac za to nedjelo i taj zločin, sva je “mudrost” i snaga usmjerena ka dokazivanju krivnje tadašnje NDH vlasti i pravdanje šumljaka terorista koji su sebi tepali da su partizani!?
Treći najsvježiji primjer je pokuša vraćanja Rame u tamo davnu i “slavnu” joj prošlost kada je “veliki Tvrtko” došao u ” Ramu pod Prozor” i napisao tamo neku “povelju” kojom je darovao i nagradio nekog svog potrčka koji je haračio i ratovao u njegovo ime i za njegov račun!
I eto, sad je taj njegov “čin” toliko vrijedan da mu se “nazor” hoće dati Dan općine i spomenici diljem toga “pod Prozorom”!?
Opet ti isti čudni ljudi hoće “nazor” vratiti nas u prošlost iz koje smo se uvijek izvlačili uz velike žrtve!
Očito je da su im ti spomenuti događaji i njihovi akteri vrjedniji i značajniji od ramskih branitelja, mrtvih i živih, koji su devedesetih zaustavili kokardu i petokraku da se ne ponovi 1942.!
Mi smo za njih bili i ostali na krivoj strani jer smo bili uz “zločince” Tuđmana i Bobana, u “zločinačkom” HVO-u pa se oni sada svim silama trude vratiti nas pod okrilje tih njihovih “pravednika”, osvajača i krvnika i jebivjetara Sultana, Broza i Tvrtka!!!
Njihova deviza je, zašto ići u neizvjesnu budućnost kad nam je bolje i ljepše u “provjerenoj” prošlosti?
Ivan Filipović