Piše: Ivan Filipović
Poštovani Ramljanke i Ramljaci, živimo u čudnom i tmurnom vremenu u svakom pogledu, u vremenu prepunom zla i mržnje!
To sjeme zla, sjeme mržnje je uzelo toliko maha da ono već dobro uspijeva i dobre plodove daje unutar jednog naroda, unutar istog naroda, među narodima, unutar rodbinskih veza pa i unutar obiteljskih veza!
Dakle, to se sjeme dobre korijenje pustilo , poglavito u našem hrvatskom narodu, a poglavito u nas Ramljaka!!!
Ako se izmaknemo malo iz središta pozornosti i središta zbivanja pa i središta mjesta, pogledamo malo iz druge perspektive, s čistih prostora, vidjeti ćemo svu ljepotu koju može pružiti ovaj svijet, neopisiv krajolik koji je odmor i za dušu i za tijelo!
Vidjeti ćemo još uvijek i usprkos svemu prilično zdravu i prirodu i okolinu, mada ne sasvim!
Dakle, vidjeti ćemo ljepote koje su Božje djelo, koje je Bog dao nama ljudima da ih koristimo i iskorištavamo na najbolji mogući način tako da nam oni služe, a ne da ih uništavamo!
Sve što je lijepo i što je Bog dao lijepo, možemo vidjeti odakle god pogledamo, s kojeg god uzvišenja, brijega, brda, planine,…
I onda se spustimo s tih Vidikovaca, vratimo se u središte pozornosti, mjesta, vratimo se u sebe, među sebe i vidimo da nešto ne štima, i vidimo da je nestala sva ona ljepota koju smo maloprije vidjeli!!!
A dovoljno je tako malo da vratimo tu ljepotu i da sve bude kao i u pogledu s Vidikovaca!!!
Dovoljan je samo trenutak svjesnosti, savjesti, trenutak u kojemu ćemo spoznati i prepoznati svoje pogreške i ispraviti ih!
To je tako jednostavno i tako mali korak, a tako bi nam puno značio!!!