Zove li se to grijeh struktura ili nekako drukčije, sasvim je svejedno.

 

Piše: Ivan Filipović

 

Kako ga god zvali on ostaje grijeh.

Kako drukčije protumačiti šutnju onih ljudi koji bi trebali brinuti o hrvatskom katoličkom narodu, prvenstveno na duhovnom planu, a jednako tako  i na tjelesnom planu.

Njihova dužnost je, uz vjerske službe, i zaštita tog istog naroda od vanjskih faktora, a poglavito od njegove vlasti, ako je to potrebno!!!

A svjedoci smo da je u svako vrijeme, a poglavito u ovo naše, itekako potrebno!!!

Dakle, ne vidim objašnjenja, poglavito ne opravdanja, za vjerske dužnosnike koji u ovim vremenima salutiraju tim vlastodršcima koji “brinu” o Hrvatima umjesto da stanu u zaštitu svoga naroda???

Nije mi jasno da može bilo koji vjerski službenik fratar, svećenik, biskup pa i kardinal, da može sebi priuštiti prvo kao čovjek, a onda kao vjerski službenik, da on široka osmjeha, ispružene ruke prima nekakve političke dužnosnike od “vrha”, od nekakvih “vrhovnika”, “stožernika”, pa do zadnjeg načelnika neke općine koji su bahati u svome poslanju i onome što rade!?!?

Ne razmno je da neki od tih duhovnih ljudi pruža ruke, pruža osmjeh takvim ljudima!

Ne ide mi to u glavu.

To ničim nisu zaslužili, osim materijalne strane, izdašnog darivanja tih dužnosnika.

S te materijalne strane možda to i može proći, ali gledano s ljudske i duhovne strane to ne ide zajedno nikako!!!

Svjedoci smo, evo od naše lokalne zajednice do vrha države, da ljudi iz vjere, ljudi koji bi trebali skrbiti o duhu i tijelu svoga naroda se prodaju za novac, prodaju se za materijalno koje im nude ti vlastodršci!!!

I što je žalosno, taj novac nije njihov, oni ne nude svoj novac, oni nude novac koji pripada narodu!

Dakle, ukradu ga od naroda, daju ga vjerskim službenicima i ti vjerski službenici zanemare svoj narod, a pružaju ruke i osmjehe tim vlastodršcima!

To ja ne mogu razumjeti, a o opravdanju da i ne govorimo!!!