Tri profesije koje bih odmakao što dalje od politike, kojima bih ZABRANIO čak i primicanje politici, a kamoli ulazak u politiku!!!
A te profesije su: svećenici, liječnici i ljudi iz obrazovanja.
A evo i zašto.
Svećenici, tu spadaju sve vrste i redovi, i sve razine, od najniže do Vatikana.
To zvanje bi trebalo biti posredništvo između Boga i čovjeka.
Ja to zvanje smatram “odvjetničkim uredom Neba” ovdje na zemlji, i njihov posao je, jedino i isključivo, posredovanje između Boga i čovjeka, propovijedanje Evanđelja i vjere, i ne samo propovijedanje, već život po onome što propovijedaju, sve drugo je višak!!!
Liječnici, to je humano zvanje čiji je jedini posao, dakle, jedini posao, briga o ljudskom zdravlju i liječenju bolesnih!
To je najbolje definirao “otac” medicine, Hipokrat, u svojoj Zakletvi!
Pročitali smo ju mnogi koji nemamo veze s medicinom, a vjerojatno su svi liječnici prisegli na nju!??
A je li tome tako?
Ja odgovorno tvrdim da nije, to govorim iz osobnog iskustva, i odgovorno tvrdim da nije!
To je, dakle, jedno “sveto” zanimanje, i ne bi nikako trebalo dozvoliti da ga politika uprlja!!!
Znamo da je politika, a poglavito na ovim našim prostorima, najprljaviji posao, čak prljaviji od onoga najstarijega zanata!
A danas, svjedoci smo, puna politika je liječnika, jer su i oni shvatili da je unosnije biti političar nego ostati u struci, barem s materijalnoga aspekta, prije se dođe do novca, do moći,…
U tom slučaju se zanemari Hipokratova zakletva i vrijednosti liječničkoga zvanja!
I treće zanimanje koje bih odmakao od politike je obrazovno, svih razina, od predškolskog odgoja do sveučilišnih profesora.
A svjedoci smo političkog sakaćenja sustava obrazovanja, od učenja po volji vladajućih, a tu se posebno sakati povijest koju kroje za dnevno političke potrebe vladajućih!!!
Takvo obrazovanje koje je izravno podložno politici stvara kadrove za potrebe trenutne politike!!!
To je, na žalost tako, pojavljuju se “stručnjaci”, “ekspert” za reforme, a u biti sve se svodi na ideološko obrazovanje i na ideologiju, i to onu protiv koje smo se borili devedesetih!!!
Politika uvijek, ali baš uvijek, na ključna mjesta postavlja odane, a nikada najbolje!!!
To je tako bilo, tako je i tako će biti, i zato imamo ovo što imamo!
Obrazovni djelatnici štrajkaju kad im politike ne odgovaraju, izlaze “stručnjaci”, prave “performanse” ispred institucija, nose parole,…
Eto, baš zbog toga, ili da izbjegnemo to, bih ZABRANIO tim zvanjima ulazak u politiku, jer činom ulaska u politiku prestaju biti ono što jesu i postaju političke prostituke!!!