Piše: Ivan Filipović

Ovih dana  sam bio u jednom šarolikom društvu, gdje se, po običaju, razvila žustra rasprava.
Naravno, tema neizbježna i neizostavna, rat i politika!
I obično, kao što kod nas Ramljaka, Hrvata biva, koliko glava toliko politika!!!
Rasprava se odvijala u svim smjerovima i pravcima.
Zapravo, tu se vidjelo koliko ljudi žele vidjeti sebe ispred i iznad svih, poglavito u raspravama, bile one kućne ili birtijske, samo neka nema opasnosti.
Međutim, kad je bila mogućnost to pokazati na djelu, to je bilo nešto drugo.
Onda su se povlačili, bacali oružje, skidali odore, puštali suze,…
U društvu je bio jedan koji je i tada, devedesetih, se volio isticati i zauzimati prva mjesta.
U jednom trenutku me on pita, “jesam li ja devedesete bio među prvima u stvaranju Pokreta”?
Jesi, odgovorim mu ja.
Jesi, bio si među prvima, ali kad si vidio da je to opasno, da se može i u zatvoru završiti, povukao si se!
Lažem li?
On šuti, neki iz društva koji su svjedoci tome uglas rekoše, ne lažeš, Ivan je u pravu!
Kad se počelo o ratu, taj isti me upita, “sjećate li se tko vam je bio prvi komandir “?
Sjećamo, velim ja, ti.
Ali, sjećaš li se ti do kad si bio komandir?
Šutio je, ništa nije odgovarao.
Onda samu rekao, “ako si zaboravio, evo ja ću te podsjetiti, do onoga trenutka kad se vidjelo da se gine”!
Toga trenutka si ti bacio i oružje i odoru, i povukao se u neke mirnije vode i sigurnija mjesta gdje si dočekao zasluženu mirovinu!
Lažem li, pitam ga?
On opet šuti.
Opet oni isti koji su bili i sudionici rata, i znaju istinu, opet u glas rekoše, ne lažeš!
Eto vidiš, velim ja, nije više problem tko je bio prvi, nije nikad bio problem tko je bio prvi, problem je bio koliko si bio ustrajan u tome u čemu si bio prvi, drugi, treći, predzadnji i zadnji???
Poslije toga on se povukao, mi smo ostali još po jednu popili, zaokružili priču i razišli se.