Piše: Ivan Filipović

 

Za svoga omiljenoga političara, ili onoga koji nam “učini nešto”, znamo reći ” ma dobar je on”.

Dobar je on.

On svakome dadne.

Samo treba iskati.

S druge strane, za ženu koja dadne svakome mnogi će reći da je kurva.

Rijetko ćeš čuti, “ma dobra je ona, ona svakome dadne”.

Čak i od onih kojima je dala!

Možeš samo čuti, ona je kurva!

Ona je drolja!

I kad u miru razmisliš o tim pohvalama za njega, i kritikama za nju, nameću se mnoga pitanja.

Kako on koji daje tuđe, i kome on hoće, bez reda i obaveza, može biti dobar?

Kako možemo za njega tvrditi da je dobar, a znamo da to što radi nije pošteno, ni moralno?

Je li on dobar samo zato što je nama dao nešto što nam ne pripada, pa eto, on se smilovao i dao nam?

U čemu je, zapravo, njegova dobrota?

Je li u tomu što on tuđe daje komu on hoće?

Po kojim kriterijima nju proglašavamo kurvom?

Je li ona, koja daje svoje, komu hoće, kako hoće, i kad hoće, kurva, a on dobar čovjek?

Pa ona daje svoje, i po čemu je kurva?

Ili, po čemu je ona nepoštenija od njega?

Kakva to mi mjerila koristimo?

Gledamo li sve istim očima?

Mjerimo li sve istom mjerom?

Znači, onaj tko meni dadne tuđe, on je dobar čovjek!?

A ona, koja mi dadne svoje, je kurva!??

Pored ovakvih mjerila trebamo pitati sebe, ” jesmo li mi dobri ljudi, ili tek obične kurve”???