Teror jednog kabadahije!!!
Piše: Ivan Filipović
Kabadahija je, u slobodnom prijevodu, osoba koja, narodski rečeno, “stranja” mimo ostalih, stalno nešto dokazujući, neku svoju nadmoć ili slično.
Narod bi rekao, to je običan bukadžija koji koristi prilike i mjesta gdje mu se neće nitko usprotiviti pa tu nameće neke svoje stavove ili mišljenja koja se često kose s mišljenjima i stavovima većine, a još češće i s logikom i zdravim razumom!
Svako mjesto ima barem jednog takvog.
I to je postalo nešto što je sasvim “normalno”.
Međutim, zabrinjavajuće postaje kad su takve kabadahije na odgovornim društveno-političkim položajima.
Još zabrinjavajuće je kad su kabadahije na položajima vjerskih službenika!
Upravo takvih nekoliko hara ovom napaćenom državom BiH, i još napaćenijom provincijom Bosnom Srebrenom.
Oni su moja česta tema, i tako će i ostati.
Oni se svako malo potrude i ponude mi nove teme za javne rasprave.
Tako su mi najnoviju ponudili na jednoj mladoj misi, jednog Ramljaka, točnije na gozbi poslije mise.
Pričati o značenju mlade mise nema potrebe.
Svaki katolik zna da je mlada misa za mladomisnika isto što i vjenčanje za mladoženju.
Dakle, zavjet vjernosti.
I tu se pozovu, uz rodbinu i prijatelje, i svi koji ti nešto znače u životu, da s njima podijeliš svoju radost, i tako je kroz stoljeća.
I onda na jednom tako važnom događaju dođe kabadahija koji “zabranjuje”, ignorira, ismijava sve nacionalne vrijednosti Hrvata Rame, od Himne, Zastave do pjesama.
Taj kabadahija čitavo vrijeme, zaštićen habitom, otvoreno i “ponosno” izvodi sprdnje na račun tih nacionalnih vrijednosti, ali i čitavog sela u kojemu se to događa!??
Čak ih je u jednom trenutku nazvao lopovima čija je specijalnost auti.
U jednom trenutku je središnju ličnost događaja prozvao neslanim pa su ga, eto, poslali u podneblje gdje soli ne nedostaje.
Kažu sudionici toga slavlja da je i Bajram čestitao u toj prigodi.
Ništa sporno.
Pitanje je kome ga je čestitao?
Ti isti kažu da tu nije bilo nikoga za tu čestitku!?
Nije li to čista provokacija?
Ja odgovorno tvrdim da je!
On dobar dio tih mještana smatra “krkanima” i “siledžijama” koji su vrijedni njegova prijezira!
Neke od tih mještana je na javnom mjestu nazvao “Mustafa”, a znao je kako se čovjek zove i da je Hrvat!!!
Kažu da je od mlade mise napravio običan “džematlijski teferič”!!!
I onda jedan od sudionika uskoči pričom kako to ništa nije slučajno.
Kako, upitah ga?
Evo kako, veli, u ona turska vremena kad su neki Hrvati prelazili na islam da bi sačuvali imovinu ili stekli novu, na Rami je bilo organizirano “poturčivanje” gdje je “ćato” to radio i službeno, a na Rami se zvalo mjesto gdje se rijeka Rama ulijevala u Neretvu.
I tako je “haber” o “poturčivanju” došao i do Pretka ovoga kabadahije.
Požurio Predak, a kako je bilo po daleko, on je zakasnio.
Kažu da je bio toliko bijesan da je čitavim povratkom psovao i proklinjao.
Još kažu da je ostatak života taj Predak proveo kao da nije zakasnio, kao da se poturčio.
I još mi dobaci, eto, možda je to ta genetika?
Možda je istinita ona tvrdnja da ako nešto jako želiš to ti se i ostvari?
Kako bilo, ima tu nečega.
Mene ne čudi taj kabadahija, jer ja znam na što je sve spreman!
Mene čude ti mještani!
To su nekad bili ponosni i hrabri ljudi koji su znali maknuti fratra sa Oltara ako bi “stranjao”, a vidi ih danas!??
Danas im kabadahije kolo vode, sprdaju se s njima, a oni kao kakve “udovice”, ŠUTI I PLAČI!!!