Piše: Ivan Filipović
Mi Hrvati stalno o nekakvim vanjskim neprijateljima koji na razne načine žele ugroziti postojanje i Hrvatske kao države i Hrvata kao naroda, i to je činjenica.
Međutim, s tim neprijateljima mi uvijek iziđemo na kraj, platimo veliku cijenu, padnu ogromne žrtve, puno se krvi prolije, puno se mladih života ugasi ali se neprijatelj zaustavi!!!
I uvijek kroz povijest smo zaustavljali takve neprijatelje.
Znali smo mi biti u njihovom ropstvu godinama, kod nekih i stoljećima ali se kroz svo to vrijeme javljao bunt koji bi s vremena na vrijeme eskalirao i onda bi se dogodila sloboda.
Međutim, naš najveći neprijatelj su dijelovi našega naroda!!!
To su oni Hrvati koji mrze Hrvatsku pa i same Hrvate koji nisu kao oni, možda više nego oni vanjski neprijatelji!??
Ne da ju ne vole, nekako bi se moglo i razumjeti da ju ne vole, ali ovi ju mrze iz dna duše!!!
Nažalost, već dugi niz godina pi i desetljećima unatrag, takvi vode Hrvatsku!
Takvi su na čelnim pozicijama praktički od devedesete do danas, jer devedesetih kad smo imali oružje takvi su se pritajili, bili su oni i tada na ključnim pozicijama ali nisu baš djelovali sukladno svojim uvjerenjima, čekali su trenutak kad se položi oružje i pokazali pravo lice!!!
Tako nam se događa i danas.
Dakle, mi Hrvati ne trebamo nikakve vanjske neprijatelje pored nas ovakvih, ne trebaju nam vanjski neprijatelji jer ih imamo i previše u svojim redovima!!!
Nikad neću razumjeti što je tome tako?
Ne mogu razumjeti što etničkog Hrvata tjera na mržnju prema svojoj Domovini i svome narodu?
Ne znam i nerazumljivo mi je?
Dakle, sve ovo bi se moglo svesti u jednu rečenicu, Hrvat je Hrvatu vuk!!!
Kao što rekoh, nikad mi neće biti jasni motivi i razlozi ti i takvih Hrvata koji pronalaze i žive tu mržnju prema vlastitome narodu i vlastitoj Domovini?
Bez obzira gdje Hrvat živi, mi smo jedan narod, svejedno što živimo s obje strane Dinare i Save, ovo je nekad bila jedna država, ja se nadam da opet nekad biti jedna država.
Ali kako god, previše je mržnje, previše je toga nekakvog negativnog naboja prema vlastitom narodu, prema nekim regijama ili dijelovima Domovine.
Pitanje je je li to proizvod tih vanjskih neprijatelja koji su stoljećima radili upravo to, ubacivali u hrvatski narod to sjeme mržnje i čekali trenutak kad će niknuti?
I evo ga, niknulo je već odavno, obilato, zapravo se i ne sjećamo kad je niknulo, možda onoga trenutka kad je posijano?
Najveće izdaje hrvatskoga naroda kroz povijest su se dogodile od Hrvata, a zapravo izdaja kao izdaja i ne može doći od drugo već od svoga, samo te svoj može izdati, sve drugo nije izdaja, može biti podvala, prijevara, ali izdaja može doći samo od svoga!!!
I evo, nažalost, poslije toliko krvi i boli Hrvat je i dalje Hrvatu vuk, zapravo i dalje postoje Hrvati koji preziru Hrvate, preziru Hrvatsku, koji ne mogu smisliti ni Hrvatsku kao nezavisnu državu ni Hrvate kao slobodan narod!!!
Je li u pitanju ta hrvatska sklonost podaništvu?
Je li to kletva Kralja Zvonimira?
Jesu li ti kletve mnogih izdanih i prodanih Hrvata?
Ili je to sjeme posijano koje je davno niklo i koje stalno buja?
Ne znam što je, ali znam da dobro napreduje!!!
Tješi činjenica da Hrvati unatoč svemu, i izdajama i prodajama, i tim i takvim Hrvatima, još uvijek ostaju i opstaju i da je naša generacija imala čast izboriti slobodu Domovine, i ja se iskreno nadam i čvrsto vjerujem da će Domovina ostati slobodna, a kako će biti uređena to će ovisiti prije svega o Hrvatima i nadam se da će Hrvati prestati birati u vlast i na vlast one koji mrze i Hrvate i Hrvatsku!!!